ÿþ<HTML> <HEAD> <meta http-equiv="Content-Type" content="text/html; charset=windows-1250"> <base target="index"> <style> <!-- A:link {text-decoration: underline; color: #BB0000} A:visited {text-decoration: underline; color: #BB0000} A:active {text-decoration:underline; color: #FF0000} A:hover {text-decoration: underline; color: #FF0000} --> </style> </HEAD> <BODY leftmargin=0 topmargin=0> <a name="vrh"> <div align="left"><font face="Arial"><font size = 2> <img src="../../dugmici/b-linija.jpg" alt="KOMUNIST - internet biblioteka"><br> <br><br></div> <table width=100%> <td width=7></td> <td> <font face=Arial size=5 color="#000000"><b>PRILOG JEVREJSKOM PITANJU</b><br> <font size=2>autor: Karl Marks<br> <br> <br> <div align=justify> <table border=0 align=right valign=top><tr><td><img src="../../slike/marks.jpg" alt="Karl Marks" border=1 align=right></td></tr><tr><td><font size=1>Karl Marks</font></td></tr></table> <font size=1> 1. Bruno Bauer: Die Judenfrage. Braunschweig 1843.<BR> 2. Bruno Bauer: Die Fahigkeit der heutigen Juden und Christen frei zu werden. "Einundzwanzig Bogen aus der Schweiz". Herausgegeben von Georg Herwegh. Zurich und Winterthur 1843, S. 56-71.<BR> <P><font size=2> <BR> <div align=center><b><I>I<BR> Bruno Bauer: Jevrejsko pitanje, Braunavajg 1843.</B></I><P><BR> <div align=justify> Njema ki Jevreji ~ele emancipaciju. Kakvu emancipaciju oni ~ele? Gradjansku, politi ku emancipaciju. <P> Bruno Bauer im odgovara: U Njema koj nije nitko politi ki emancipiran. Ni mi sami nismo slobodni. Kako da vas oslobodimo? Vi Jevreji ste egoisti ako zahtijevate posebnu emancipaciju za sebe kao Jevreje. Vi bi ste kao Nijemci morali raditi na politi koj emancipaciji Njema ke, kao ljudi na ljudskoj emancipaciji, a poseban na in vaaeg ugnjetavanja i poni~enja morali biste osjetiti ne kao izuzetak od pravila, nego, naprotiv, kao potvrdu pravila. <P> Ili mo~da Jevreji zahtijevaju izjedna enje s kraanskim podanicima? Tada priznaju kraansku dr~avu pravednom, tada priznaju vladavinu opeg podjarmljivanja. Zaato im se ne dopada njihov posebni jaram ako im se ne dopada opi jaram? Zaato Nijemac treba da se interesira za oslobodjenje Jevreja ako se Jevrej ne interesira za oslobodjenje Nijemca? <P> Kraanska dr~ava zna samo za privilegije. Jevrej posjeduje u njoj privilegij da je Jevrej. On kao Jevrej ima prava koja kraani nemaju. Zaato zahtijeva prava koja on nema a koja u~ivaju kracani? <P> Ako Jevrej ~eli da bude emancipiran od kraanske dr~ave, on zahtijeva da kraanska dr~ava napusti svoju religijsku predrasudu. Da li on, Jevrej, napuata svoju religijsku predrasudu? Ima li on onda pravo da od drugog zahtijeva da se odrekne religije? <P> Kraanska dr~ava po svojoj suatini ne mo~e emancipirati Jevreja; ali, dodaje Bauer, Jevrej po svojoj suatini ne mo~e ni biti emancipiran. Dok god je dr~ava kraanska a Jevrej jevrejski, oboje su jednako nesposobni bilo da emancipaciju dadu, bilo da je prime. <P> Kraanska dr~ava mo~e se prema Jevreju odnositi samo na na in kraanske dr~ave, tj. na privilegirajui na in, dozvoljavajui izdvajanje Jevreja od ostalih podanika, ali i omoguavajui mu da osjeti pritisak drugih, izdvojenih sfera, da ga osjeti utoliko sna~nije ukoliko se nalazi u religijskoj suprotnosti prema vladajuoj religiji. Ali i Jevrej se prema dr~avi mo~e odnositi samo jevrejski, tj. prema dr~avi kao prema ne em tudjem, suprotstavljajui zbiljskoj nacionalnosti svoju himeri nu nacionalnost, zbiljskom zakonu svoj iluzorni zakon, smatrajui da je ovlaaten izdvajati se od ovje anstva na taj na in ato principijelno ne u estvuje u historijskom pokretu, ia ekujui budunost koja s opom ovjekovom budunosti nema ni eg zajedni kog, smatrajui sebe lanom jevrejskog naroda a jevrejski narod izabranim narodom. <P> Po kom osnovu onda zahtijevate vi Jevreji emancipaciju? Zbog vaae religije? Ona je smrtni neprijatelj dr~avne religije. Kao gradjani? U Njema koj nema gradjana. Kao ljudi? Vi niste ljudi, kao ato nisu ljudi ni oni na koje vi apelirate. <P> Bauer je na nov na in postavio pitanje o emancipaciji Jevreja, poato je kritizirao dosadaanja postavljanja i rjeaenja pitanja. Kakve osobine imaju, pita on, Jevrej koji treba da bude emancipiran i kraanska dr~ava koja treba da emancipira? On odgovara kritikom jevrejske religije, on analizira religijsku suprotnost izmedju jevrejstva i kraanstva, on objaanjava suatinu kraanske dr~ave, i to sve sa smjeloau, oatrinom, duhom, temeljitoau i na inom pisanja koliko preciznim toliko jezgrovitim i punim energije. <P> Kako, dakle, Bauer rjeaava jevrejsko pitanje? Kakav je rezultat? Formuliranje jednog pitanja jeste njegovo rjeaenje. Kritika jevrejskog pitanja je odgovor na jevrejsko pitanje. Rezime je, dakle, slijedei: <P> Moramo emancipirati sami sebe prije nego ato bismo mogli emancipirati druge. <P> Najoatriji oblik suprotnosti izmedju Jevreja i kraanina jeste religijska suprotnost. Kako se rjeaava neka suprotnost? Tako ato se onemogui. Kako se onemoguava neka religijska suprotnost? Tako ato se ukine religija. im Jevrej i kraanin obostrano uvide da su njihove religije samo razli iti stupnjevi razvitka ljudskog duha, razli ite zmijske ko~e koje je ostavila historija, a ovjeka shvate kao zmiju koja se u njih obukla, oni se nee viae nalaziti u religijskom, nego joa samo u kriti kom, nau nom, u ljudskom odnosu. Nauka je tada njihovo jedinstvo. A suprotnosti u nauci rjeaavaju se samom naukom. <P> Osobito se njema ki Jevrej suo ava sa pomanjkanjem politi ke emancipacije uope i sa jako izra~enim karakterom kraanske dr~ave. Po Baueru, medjutim, jevrejsko pitanje ima ope zna enje, nezavisno od specifi nih njema kih odnosa. Ono je pitanje o odnosu religije prema dr~avi, o protivrje nosti religijske ograni enosti i politi ke emancipacije. Emancipacija od religije postavlja se kao uvjet kako za Jevreja koji ~eli da bude politi ki emancipiran, tako i za dr~avu koja treba da emancipira i sama da bude emancipirana. <P> "Dobro, ka~e se, a i sam Jevrej to ka~e, Jevrej i ne treba da bude emancipiran kao Jevrej zato ato je Jevrej, zato ato ima tako izrstan opi ljudski princip udorednosti: Jevrej e se, naprotiv, sam povui iza gradjanina i biti gradjanin usprkos tome ato je Jevrej i ato treba da ostane Jevrej; to zna i, on jeste i ostaje Jevrej uprkos tome ato je gradjanin i ato ~ivi u opim ljudskim odnosima: njegova jevrejska i ograni ena suatina na kraju uvijek pobjedjuje njegove ljudske i politi ke obaveze. Predrasuda ostaje i pored toga ato su je nadmaaila opa na ela. Ako pak ostane, ona ak nadmaauje sve drugo." "Jevrej bi mogao ostati Jevrej u ~ivotu dr~ave samo sofisti ki, prividno; dakle, ako bi on ~elio ostati Jevrej, isti privid bilo bi ono bitno i pobjedilo bi, to jest njegov ~ivot u dr~avi bio bi samo privid ili momentana inimka nasuprot suatini i pravilu." (Sposobnost danaanjih Jevreja i kraana da postanu slobodni. "Einundzwanzig Bogen." str. 57.) <P> ujmo kako Bauer, s druge strane, postavlja zadatak dr~ave: <P> "Francuska nam je nedavno dala, ka~e on (rasprave u skupatini od 26. decembra 1840), u vezi s jevrejskim pitanjem - kao i uvijek u svim politi kim pitanjima - prizor ~ivota koji je slobodan, ali koji svoju slobodu opoziva zakonom, dakle proglaaava je prividnom, a na drugoj strani svoj slobodni zakon opovrgava djelom." (Jevrejsko pitanje, str. 64.) <P> "Opa sloboda u Francuskoj joa nije postala zakon, a jevrejsko pitanje takodjer joa nije rijeaeno, jer se zakonska sloboda - da su svi gradjani jednaki - ograni ava u ~ivotu kojim joa vladaju i koji su podijelile religijske privilegije, a to odsustvo slobode ~ivota djeluje povratno na zakon i prisiljava ga da sankcionira razlikovanje po sebi slobodnih gradjana na ugnjetene i ugnjeta e." (str. 65) <P> Kako bi, dakle, jevrejsko pitanje bilo reaeno za Francusku? <P> "Jevrej bi, na primjer, morao prestati da bude Jevrej kad ne bi dozvolio da ga njegov zakon spre ava da ispuni svoje du~nosti prema dr~avi i svojim sugradjanima, dakle kad bi, na primjer, u subotu iaao u skupatinu i sudjelovao na javnim zasjedanjima. Svaka religijska privilegija uope, dakle i monopol povlaatene crkve, morala bi da bude ukinuta, i ako bi nekolicina ili viae njih, ili ak prete~na veina vjerovala da joa mora ispunjavati religijske du~nosti, to ispunjenje bi moralo biti prepuateno njima samima kao isto privatna stvar." (str. 65) "Nema viae religije ako ne postoji privilegovana religija. Oduzmite religiji njenu snagu isklju ivosti i ona nee viae postojati." (str. 66) "Kao ato je gosp. Martin du Nord u prijedlogu da se u zakonu izostavi spominjanje nedjelje vidio prijedlog za proglaaenje prestanka egzistencije kracanstva, sa istim bi pravom (a ovo pravo je potpuno osnovano) izjava da zakon o suboti za Jevreje nije obavezan bila proklamacija raspadanja jevrejstva." (str. 71) <P> S jedne strane, dakle, Bauer zahtijeva da Jevrej napusti jevrejstvo, i uope da ovjke napusti religiju, da bi se emancipirao kao gradjanin. S druge strane, politi ko prevladavanje religije njemu je, konzekventnim na inom, prevladavanje religije uope. Dr~ava koja pretpostavlja religiju joa nije prava, nije zbiljska dr~ava. <P> "Religijska predod~ba daje, svakako, dr~avi garancije. Ali kakvoj dr~avi? Kojoj vrsti dr~ave?" (str. 97) <P> U ovoj se ta ki o ituje jednostrano shvaanje jevrejskog pitanja. <P> Nikako nije bilo dovoljno istra~ivati: tko treba da vrai emancipaciju? Koga treba emancipirati? Trebalo je da kritika ini neato tree. Ona je morala pitati: o kakvoj se vrsti emancipacije radi? Koji su uvjeti postavljeni u suatinu zahtijevane emancipacije? Kritika same politi ke emancipacije bila je samo zavraena kritika jevrejskog pitanja i njeno pravo pretvaranje u "ope pitanje vremena". <P> S obzirom da Bauer ne podi~e pitanje na tu visinu, on zapada u protivrje nost. On postavlja uvjete koji nemaju osnova u suatini same politi ke emancipacije. On postavlja pitanja koja ne sadr~i njegov zadatak i rjeaava zadatke koji njegova pitanja ostavlja nerijeaenima. Kada Bauer ka~e o protivnicima emancipacije Jevreja: "Njihova greaka bila je samo u tome ato su pretpostavljali kraansku dr~avu kao jedinu pravu dr~avu i ato je nisu podvrgli istoj kritici s kojom su razmatrali jevrejstvo" (str. 3), Bauerovu greaku nalazimo u tome ato on kritizira samo "kraansku dr~avu" a ne "dr~avu uope", ato ne istra~uje odnos politi ke emancipacije prema ljudskoj emancipaciji i ato stoga postavlja uvjete koji su objaanjivi samo iz nekriti kog zamjenjivanja politike emancipacije s opom ljudskom emancipacijom. Kad Bauer pita Jevreje: Da li vi s vaaega stajaliata imate pravo da zahtijevate politi ku emancipaciju?, mi pitamo obrnuto: da li stajaliate politi ke emancipacije ima pravo da od Jevreja zahtijeva ukidanje jevrejstva, a od ovjeka ukidanje religije uope? <P> Jevrejsko pitanje dobija druga iji oblik ve prema tome u kojoj se dr~avi Jevrej nalazi. U Njema koj, gdje ne postoji politi ka dr~ava, dr~ava kao dr~ava, jevrejsko pitanje je isto teoloako pitanje. Jevrej se nalazi u religijskoj suprotnosti prema dr~avi koja priznaje kraanstvo kao svoju osnovu. Ova dr~ava je teolog ex professo<a href="j-pitanje.htm#fus1" target="toc"><sup>[1]</sup></a>. Kritika je ovdje kritika teologije, dvosjekla kritika, kritika kraanske i kritika jevrejske teologije. Ali na taj se na in joa uvijek kreemo u teologiji, ma koliko se u njoj kretali i kriti ki. <P> U Francuskoj, u konstitucionalnoj dr~avi, jevrejsko pitanje je pitanje konstitucionalizma, pitanje o polovi nosti politi ke emancipacije. S obzirom da je ovdje zad~an privid dr~avne religije, iako u takvom obliku koji niata ne ka~e i koji protivrije i samom sebi, u obliku religije veine, odnos Jevreja prema dr~avi ipak zadr~ava privid religijske, teoloake suprotnosti. <P> Jevrejsko pitanje gubi svoje teoloako zna enje tek u sjevernoameri kim slobodnim dr~avama - barem u jednom njihovom dijelu - i postaje zaista svjetovno pitanje. Odnos Jevreja, uope religiozna ovjeka, prema politi koj dr~avi, dakle odnos religije prema dr~avi, mo~e se u svojoj osobenosti, u svojoj istoti, pojaviti samo tamo gdje egzistira politi ka dr~ava u svojoj potpunoj izgradjenosti. Kritika ovoga odnosa prestaje biti teoloaka kritika im dr~ava prestane da se prema religiji odnosi na teoloaki na in, im se ona prema religiji odnosi kao dr~ava, tj. politi ki. Kritika tada postaje kritika politi ke dr~ave. Na ovoj ta ki, gdje pitanje prestaje da bude teoloako, Bauerova kritika prestaje da bude kriti ka. <P> "Il n'existe aux Etats-Unis ni religion de l'Etat, ni religion declaree celle de la majorite, ni preeminence d'un culte sur un autre. L'Etat est etranger a tous les cultes." (Marie ou l'esclavage aux Etats-Units etc., par G. de Beaumont, Paris 1835, p. 214).<a href="j-pitanje.htm#fus2" target="toc"><sup>[2]</sup></a> `toviae, postoje neke sjevernoameri ke dr~ave u kojima "la constitution n'impose pas les croyances religieuses et la pratique d'un culte comme condition des privileges politiques" (l. c., p. 225). Ipak, "on ne croit pas aux Etats-Units qu'un homme sans religion puisse etre un honnete homme" (l. c., p. 224).<a href="j-pitanje.htm#fus3" target="toc"><sup>[3]</sup></a> <P> Ipak je Sjeverna Amerika prvenstveno zemlja religioznosti, kako to Beaumont, Tocqueville i Englez Hamilton jednoglasno tvrde. Medjutim, sjevernoameri ke dr~ave slu~e nam samo kao primjer. Pitanje glasi: kako se dovraena politi ka emancipacija odnosi prema religiji? Nadjemo li ak i u zemlji sa dovraenom politi kom emancipacijom ne samo egzistenciju nego svje~u i krepku egzistenciju religije, onda je dokazano da postojanje religije ne protivrije i potpunoj oformljenosti dr~ave. No s obzirom na to da postojanje religije zna i postojanje nedostatka, izvor ovog nedostatka mo~e se tra~iti samo joa u suatini same dr~ave. Religija viae ne zna i za nas osnovu, nego samo joa fenomen svjetovne ograni enosti. Stoga religioznu ograni enost slobodnih gradjana objaanjavamo njihovom svjetovnom ograni enoau. Mi ne tvrdimo da oni moraju prevladati svoju religioznu ograni enost da bi prevladali svoju svjetovnu ograni enost. Mi tvrdimo da e prevladati svoju religioznu ograni enost im prevladaju svoju svjetovnu ograni enost. Mi ne pretvaramo svjetovna pitanja u teoloaka. Mi pretvaramo teoloaka pitanja u svjetovna. Poato je historija dugo bila rastvarana u praznovjerje, mi praznovjerje rastvaramo u historiju. Pitanje o odnosu politi ke emancipacije prema religiji postaje za nas pitanje o odnosu politi ke emancipacije prema ljudskoj emancipaciji. Mi kritiziramo religijsku slabost politi ke dr~ave kritizirajui politi ku dr~avu, bez obzira na religijske slabosti, u njenoj svjetovnoj konstrukciji. Protivrje nost izmedju dr~ave i jedne odredjene religije, na primjer jevrejstva, mi o ovje ujemo u protivrje nost izmedju dr~ave i odredjenih svjetovnih elemenata, u protivrje nost izmedju dr~ave i religije uope, u protivrje nost izmedju dr~ave i njenih pretpostavki uope. <P> Politi ka emancipacija Jevreja, kraanina, uope religioznog ovjeka, jest emancipacija dr~ave od jevrejstva, od kraanstva, od religije uope. U svom obliku, na na in koji je svojstven njenoj suatini, dr~ava se emancipira od religije kao dr~ava kada se emancipira od dr~avne religije, tj. kada dr~ava kao dr~ava ne priznaje nikakvu religiju, kada, naprotiv, dr~ava priznaje sebe kao dr~avu. Politi ka emancipacija od religije nije provedena, neprotivrje na emancipacija od religije, jer politi ka emancipacija nije provedeni, neprotivrje ni na in ljudske emancipacije. <P> Granica politi ke emancipacije pojavljuje se odmah u tome ato se dr~ava mo~e osloboditi jedne ograni enosti a da ovjek ne bude od nje zbiljski slobodan, ato dr~ava mo~e biti slobodna dr~ava a da ovjek ne bude slobodan ovjek. Sam Bauer to preutno priznaje kad ponavlja slijedei uvjet politi koj emancipaciji: <P> "Svaka religijska privilegija uope, dakle i monopol povlaatene crkve, morali bi biti ukinuti, i ako bi nekolicina ili viae njih, ili ak prete~na veina vjerovala da joa mora vraiti religijske du~nosti, to vraenje bi moralo biti prepuateno njima samima kao isto privatna stvar." <P> Dakle, dr~ava se mo~e emancipirati od religije ak i ako je prete~na veina joa religiozna. A prete~na veina ne prestaje biti religiozna time ato je privatim<a href="j-pitanje.htm#fus4" target="toc"><sup>[4]</sup></a> religiozna. <P> Ali odnos dr~ave prema religiji, osobito slobodne dr~ave, ipak je samo odnos ljudi koji sa injavaju dr~avu prema religiji. Odatle slijedi da se ovjek posredstvom dr~ave politi ki oslobadja jedne ograni enosti, kad se, u protivrje nosti sa samim sobom, uzdi~e iznad te ograni enosti na apstraktan, ograni en, parcijalan na in. Dalje slijedi da se ovjek, oslobadjajui se politi ki, oslobadja zaobilaznim putem, pomou medijuma, iako pomou nu~nog medijuma. Napokon slijedi da ovjek, ak i kad se posredstvom dr~ave proglaaava ateistom, tj. kada dr~avu proglaaava ateistom, joa uvijek ostaje religiozno ograni en upravo zbog toga ato sama sebe priznaje samo zaobilaznim putem, pomou medijuma. Religija je upravo priznavanje ovjeka zaobilaznim putem. Preko posrednika. Dr~ava je posrednik izmedju ovjeka i ovjekove slobode. Kao ato je Krist posrednik kome je ovjek natovario svu svoju bo~anstvenost, svoju cjelokupnu religioznu ograni enost, tako je dr~ava posrednik na kojega on prenosi svoju cjelokupnu nebo~anstvenost, svoju cjelokupnu ljudsku neograni enost. <P> Politi ko uzdizanje ovjeka iznad religije ima sve nedostatke i prednosti politi kog uzdizanja uope. Dr~ava kao dr~ava anulira na primjer privatno vlasniatvo, ovjek na politi ki na in proglaaava privatno vlasniatvo ukinutim im ukine cenzus za aktivnu i pasivnu izbornost, kao ato se to dogodilo u mnogim sjevernoameri kim dr~avama. S politi kog stajaliata Hamilton interpretira ovu injenicu sasvim pravilno u ovome smislu: "Velika gomila odnijela je pobjedu nad vlasnicima i nad nov anim bogatstvom".<a href="j-pitanje.htm#fus5" target="toc"><sup>[5]</sup></a> Nije li privatno vlasniatvo idealno ukinuto ako je neposjednik postao zakonodavac posjedniku? Cenzus je posljednji politi ki oblik priznavanja privatnog vlasniatva. <P> Pa ipak, s politi kim anuliranjem privatnog vlasniatva privatno vlasniatvo ne samo ato nije ukinuto nego se, atoviae, pretpostavlja. Dr~ava ukida na svoj na in razliku po rodjenju, stale~u, obrazovanju, zanimanju kad rodjenje, stale~, obrazovanje, zanimanje, proglasi nepoliti kim razlikama, kad bez obzira na te razlike proglaaava svakog lana naroda ravnopravnim u esnikom narodnog suvereniteta, kad sve elemente zbiljskog narodnog ~ivota razmatra sa stajaliata dr~ave. Uza sve to dr~ava dopuata privatnom vlasniatvu, obrazovanju, zanimanju da djeluju na svoj na in, tj. kao privatno vlasniatvo, kao obrazovanje, kao zanimanje i da isti u svoju posebnu suatinu. Daleko od toga da prevlada ove zbiljske razlike, ona naprotiv egzistira samo pod pretpostavkom da one postoje, osjea se kao politi ka dr~ava i isti e svoju openitost samo u suprotnosti prema ovim svojim elementima. Stoga Hegel odredjuje sasvim pravilno odnos politi ke dr~ave prema religiji kad ka~e: <P> "Da bi dr~ava kao obi ajna zbiljnost duha koja sebe zna doala do opstanka, nu~no je razlikovati je od oblika autoriteta i vjere; ali ova razlika javlja se samo onda ako se crkvena strana dijeli u samoj sebi: samo tako, nad posebnim crkvama dobila je dr~ava opost misli, princip svoga oblika i dovodi ga do egzistencije" (Hegelova Filozofija prava, prvo njema ko izdanje, str. 346) <P> Svakako! Samo tako, iznad posebnih elemenata dr~ava se konstituira kao opost. <P> Dovraena politi ka dr~ava po svojoj je suatini rodni ~ivot ovjeka u suprotnosti prema njegovu materijalnom ~ivotu. Sve pretpostavke ovog egoisti kog ~ivota ostaju izvan dr~avne sfere u gradjanskom druatvu,<a href="j-pitanje.htm#fus6" target="toc"><sup>[6]</sup></a> ali kao svojstva gradjanskog druatva. Gdje je politi ka dr~ava dostigla svoju pravu izgradjenost, tamo ovjek vodi dvostruki ~ivot - nebeski i zemaljski, ali ne samo u mislima, u svijesti, nego i u zbiljnosti, u ~ivotu - ~ivot u politi koj zajednici, u kojoj se on javlja kao druatveno bie, i ~ivot u gradjanskom druatvu u kojemu djeluje kao privatan ovjek, u kojemu druge ljude smatra sredstvom, samog sebe poni~ava do sredstava i postaje igra ka tudjih sila. Politi ka dr~ava odnosi se prema gradjanskom druatvu upravo tako spiritualisti ki kao nebo prema zemlji. Ona se prema njemu nalazi u istoj suprotnosti, ona ga prevladava isto onako kao ato religija prevladava ograni enost profanog svijeta, tj. tako ato ga opet mora priznati, uspostaviti i dozvoliti mu da njome vlada. U svojoj neposrednoj zbiljnosti, u gradjanskom druatvu, ovjek je profano bie. Ovdje, gdje on drugima i sebi va~i kao zbiljski individuum, on je neistinita pojava. Naprotiv, u dr~avi, u kojoj ovjek va~i kao rodno bie, on je imaginaran lan jednog zamialjenog suvereniteta, liaen svog zbiljskog individualnog ~ivota i ispunjen nezbiljskom openitoau. <P> Konflikt u kojemu se ovjek kao sljedbenik posebne religije nalazi sa sobom kao gradjaninom dr~ave i s drugim ljudima kao lanovima zajednice, svodi se na svjetovni rascjep izmedju politi ke dr~ave i gradjanskog druatva. Za ovjeka kao bourgeois<a href="j-pitanje.htm#fus7" target="toc"><sup>[7]</sup></a> "~ivot u dr~avi samo je privid ili momentalni izuzetak nasuprot suatini i pravilu". Svakako, bourgeois kao i Jevrej samo sofisti ki ostaje u dr~avnom ~ivotu, kao ato citoyen<a href="j-pitanje.htm#fus8" target="toc"><sup>[8]</sup></a> samo sofisti ki ostaje Jevrej ili bourgeois; ali ova sofistika nije li na. Ona je sofistika same politi ke dr~ave. Razlika izmedju religiozna ovjeka i gradjanina jeste razlika izmedju trgovca i gradjanina, izmedju nadni ara i gradjanina, izmedju zemljoposednika i gradjanina, izmedju ~ivog individuuma i gradjanina. Protivrje nost u kojoj se nalazi religiozan ovjek s politi kim ovjekom ista je protivrje nost u kojoj se nalazi bourgeois sa citoyenom, u kojoj se nalazi lan gradjanskog druatva sa svojom politi kom lavljom ko~om. <P> U taj svjetovni sukob na koji se kona no svodi jevrejsko pitanje, u odnos politi ke dr~ave prema njenim pretpostavkama, makar to bili materijalni elementi, kao privatno vlasniatvo itd., ili duhovni, kao obrazovanje, religija, u taj sukob izmedju opeg interesa i privatnog interesa, u rascjep izmedju politi ke dr~ave i gradjanskog druatva, u ove svjetovne suprotnosti Bauer ne dira dok polemizira s njihovim religijskim izrazom. <P> "Upravo njegova osnova, potreba koja gradjanskom druatvu osigurava njegovo postojanje i garantira njegovu nu~nost, izla~e njegovo postojanje stalnim opasnostima, podr~ava u njemu nesiguran element i proizvodi neprestano promjenljivu mjeaavinu siromaatva i bogatstva, nu~de i napretka, izmjenu uope." (str. 8) <P> Neka se uporedi cijeli odjeljak "Gradjansko druatvo" (str. 8-9), koji je sastavljen prema osnovama Hegelove filozofije prava. Gradjansko je druatvo, u svojoj suprotnosti prema politi koj dr~avi, priznato kao nu~no jer je politi ka dr~ava priznata kao nu~na. <P> Politi ka je emancipacija svakako veliki napredak, ona nije doduae posljednji oblik ovjekove emancipacije uope, ali je posljednji oblik ovjekove emancipacije u dosadaanjem svjetskom poretku. Razumije se: mi ovdje govorimo o zbiljskoj, prakti koj emancipaciji. <P> ovjek se politi ki emancipira od religije tako ato je iz javnog prava protjeruje u privatno pravo. Ona nije viae duh dr~ave, gdje se ovjek - iako na ograni en na in, pod posebnim oblikom i u posebnoj sferi - ponaaa kao rodno bie u zajednici sa drugim ljudima, ona je postala duh gradjanskog druatva, sfere egoizma, bellum omnium contra omnes.<a href="j-pitanje.htm#fus9" target="toc"><sup>[9]</sup></a> Ona nije viae suatina zajednice, nego suatina razlike. Ona je postala izraz odvajanja ovjeka od njegove zajednice, od samoga sebe i od ostalih ljudi - ato je prvobitno i bila. Ona je samo joa apstraktno ispovijedanje posebne izopa enosti, privatne muai avosti, samovolje. Beskona na rascjepkanost religije, u Sjevernoj Americi na primjer, daje joj ve izvana oblik sasvim individualne stvari. Ona je potisnuta u sferu privatnih interesa i prognana iz zajednice kao zajednice. Ali ne treba se zavaravati o granici politi ke emancipacije. Razdvajanje ovjeka na javna i privatna ovjeka, premjeatanje religije iz dr~ave u gradjansko druatvo, to nije stupanj, nego dovraenje politi ke emancipacije, koja zbiljsku religioznost ovjeka isto tako ne ukida kao ato i ne te~i da je ukine. <P> Razdvajanje ovjeka na Jevreja i gradjanina dr~ave, na protestanta i gradjanina dr~ave, na religiozna ovjeka i gradjanina dr~ave, ovo razdvajanje nije la~ protiv dr~avno-gradjanskog ~ivota, ono nije obila~enje politi ke emancipacije, ono je sama politi ka emancipacija, ono je politi ki na in emancipiranja od religije. Svakako: u vrijeme kada se iz gradjanskog druatva nasilno radja politi ka dr~ava kao politi ka dr~ava, kada ovjekovo samooslobodjenje te~i da se izvrai u obliku politi kog samooslobodjenja, dr~ava mo~e i mora ii do ukidanja religije, do uniatenja religije, ali samo tako kao ato ide ukidanju privatnog vlasniatva, do sistema prinudnog maksimiranja cena, do konfiskacije, do progresivnog poreza, kao ato ide do ukidanja ~ivota, do giljotine. U momentima osjeanja svoje posebne vrijednosti politi ki ~ivot ispoljava tendenciju da zaguai svoju pretpostavku, gradjansko druatvo i njegove elemente, i da se konstituira kao zbiljski neprotivrje an rodni ~ivot ovjeka. Medjutim, on to mo~e postii samo nasilnom protivrje noau prema svojim vlastitim ~ivotnim uvjetima, samo proglaaavajui revoluciju permanentnom, a politi ka drama zavraava se stoga isto tako nu~no ponovnim uspostavljanjem religije, privatnog vlasniatva, svih elemenata gradjanskog druatva, kao ato rat zavraava mirom. <P> `toviae, tzv. kraanska dr~ava koja priznaje kraanstvo kao svoju osnovu, dr~avnu religiju, i koja stoga isklju uje druge religije, nije dovraena kraanska dr~ava, nego je naprotiv ateisti ka dr~ava, demokratska dr~ava, dr~ava koja religiju stavlja medju ostale elemente gradjanskog druatva. Dr~avi koja je joa teolog, koja joa slu~beno ispovijeda kraanstvo, koja se joa ne usudjuje da se proglasi dr~avom, takvoj dr~avi joa nije uspjelo da u svjetovnom, ljudskom obliku, u svojoj zbiljnosti kao dr~ava izrazi ljudsku osnovu, iji je zaneseni izraz kraanstvo. Takozvana kraanska dr~ava naprosto je samo ne-dr~ava, jer se samo ljdska pozadina kraanske religije mo~e izvesti u zbiljskim ljudskim tvorevinama, a ne kraanstvo kao religija. <P> Takozvana kraanska dr~ava je kraansko poricanje dr~ave, a nikako dr~avno ostvarenje kraanstva. Dr~ava koja joa priznaje kraanstvo u obliku religije, ne priznaje ga joa u obliku dr~ave, jer se prema religiji joa odnosi religiozno, tj. ona nije zbiljsko izvodjenje ljudske osnovne religije, jer se joa poziva na nestvarnost, na imaginaran oblik ove ovjekove sr~i. Takozvana kraanska dr~ava je nesavraena dr~ava, a kraanska religija je njena dopuna i posveenje njene nesavraenosti. Stoga joj religija nu~no postaje sredstvom, a ona je dr~ava licemjerja. Velika je razlika da li razvijena dr~ava ubraja religiju medju svoje pretpostavke uslijed nedostatka koji le~i u opoj suatini dr~ave, ili nerazvijena dr~ava proglaaava religiju svojom osnovom uslijed nedostatka koji le~i u njenoj posebnoj egzistenciji kao nesavraene dr~ave. U posljednjem slu aju religija postaje nesavraena politika. U prvom slu aju u religiji se pokazuje nesavraenost ak savraene politike. Takozvanoj kraanskoj dr~avi potrebna je kraanska religija da bi se upotpunila kao dr~ava. Demokratskoj dr~avi, zbiljskoj dr~avi, nije potrebna religija kao njeno politi ko upotpunjavanje. Naprotiv, ona mo~e apstrahirati od religije, jer je u njoj, na svjetovan na in, izvedena ljudska osnova religije. Takozvana kraanska dr~ava odnosi se, naprotiv, politi ki prema religiji i religiozno prema politici. Kad oblike dr~ave ponizuje do privida, ona isto tako ponizuje do privida i religiju. <P> Da bismo objasnili ovu suprotnost, razmotrimo Bauerovu konstrukciju kraanske dr~ave, konstrukciju koja je proiziala iz promatranja kraansko-germanske dr~ave. <P> "Da bi se dokazala nemogunost ili nepostojanje kraanske dr~ave - ka~e Bauer - nedavno se eae ukazivalo na one izreke u evandjelju koje [sadaanja] dr~ava ne samo da ne slijedi nego koje ona i ne mo~e da slijedi ako ne ~eli da se potpuno raspadne." "No tako se lako stvar ne rjeaava. `to zahtijevaju one evandjeoske izreke? Natprirodno samoodricanje, podvrgavanje autoritetu objavljenja, odvraanje od dr~ave, ukidanje svetovnih odnosa. Sve to sada kraanska dr~ava zahtijeva i ini. Ona je prisvojila duh evandjelja, a ako ga ne reproducira doslovno kako ga izra~ava evandjelje, to onda dolazi samo zbog toga ato ona taj duh izra~ava u oblicima dr~ave, tj. u oblicima koji su, doduae, posudjeni od dr~ave u ovome svijetu, ali koji e se u religioznom preporodu, koji oni moraju do~ivjeti, svjesti na privid. To je odvraanje od dr~ave koje se za svoje izvodjenje slu~i oblicima dr~ave." (str. 55) <P> Zatim Bauer dalje izla~e kako je narod kraanske dr~ave samo ne-narod, kako nema viae vlastite volje, kako svoje pravo postojanje posjeduje u poglavaru kojemu je podredjen, koji mu je prvobitno i po njegovoj prirodi ipak stran, tj. dan od boga i koji je njemu doaao bez njegova vlastita sudjelovanja, kako zakoni ovoga naroda nisu njegovo djelo, nego pozitivna objavljenja, kako su njegovom poglavaru potrebni privilegirani posrednici s vlastitim narodom, s masom, kako se samo ta masa raspada u mnoatvo posebnih krugova koje stvara i odredjuje slu aj, a koji se razlikuju svojim interesima, posebnim strastima i predrasudama i kao privilegij dobivaju odobrenje da se medjusobno odvoje, itd. (str. 56) <P> Sam Bauer ka~e: <P> "Ako politika treba da bude samo religija, ona tada ne smije biti politika, kao ato se i iaenje lonaca, ako treba va~iti kao religijska stvar, ne smije smatrati privrednom stvari." (str. 108) <P> U kraansko-germanskoj dr~avi religija je "privredna stvar" kao ato je i privredna stvar - religija. U kraansko-germanskoj dr~avi vlast religije jeste religija vlasti. <P> Odvajanje "duha evandjelja" od "slova evandjelja" je ireligiozan akt. Dr~ava koja dopuata da evandjelje govori slovima politike, drugim slovima nego ato su slova svetoga duha, ini svetogrdje, ako ne u ovjekovim o ima, a ono u svojim vlastitim religioznim o ima. Dr~avi koja priznaje kraanstvo kao svoju najviau normu, Bibliju kao svoju povelju, moraju se suprotstaviti rije i Svetoga pisma, jer je to pismo sveto do posljednje rije i. Ova dr~ava, kao i ljudsko smetliate na kojemu ona po iva, dospijeva u mu nu, sa stanoviata religiozne svijesti nesavladivu protivrje nost kada se upuuje na one izreke evandjelja koje ona "ne samo da slijedi nego i ne mo~e da slijedi ako ne ~eli da se kao dr~ava potpuno raspadne". A zaato ona ne ~eli da se potpuno raspadne? Na to ona ne mo~e odgovoriti ni sebi ni drugima. Pred svojom vlastitom svijeau oficijelna kraanska dr~ava je trebanje (Sollen), ije je ostvarenje nedosti~ivo, a koja zbiljnost svoje egzistencije umije pred sobom konstatirati samo pomou la~i, i stoga sama sebi ostaje stalno predmet sumnje, nepouzdan, problemati an predmet. Kritika ima, dakle, potpuno pravo kada dr~avu koja se poziva na Bibliju dovodi do pomra enja svijesti, kada dr~ava sama viae ne zna da li je uobra~enje ili zbiljnost, kad infamija njenih svjetovnih ciljeva, kojima religija slu~i kao izgovor, zapada u nerazrjeaiv konflikt s estitoau njene religiozne svijesti kojoj religija predstavlja cilj svijeta. Ova se dr~ava mo~e osloboditi svoje unutraanje patnje samo ako postane pandur katoli ke crkve. Njoj nasuprot, koja svjetovnu silu proglaaava sebi podlo~nim tijelom, dr~ava je nemona, nemona je svjetovna vlast koja tvrdi da je vladavina religioznog duha. <P> U takozvanoj kraanskoj dr~avi va~i doduae otudjenje, ali ne va~i ovjek. Jedini ovjek koji va~i, kralj, jeste bie specifi no razli ito od drugih, k tome joa sam religiozno bie, koje je neposredno povezano s nebom, s bogom. Odnosi koji ovdje vladaju joa su vjerni ki odnosi. Religiozni duh, dakle, joa nije zbiljski posvjetovljen. <P> No religiozni duh i ne mo~e biti zbiljski posvjetovljen, jer ato je on sam nego nesvjetovni oblik jednog stupnja razvitka ovjekova duha? Religiozni duh mo~e biti ostvaren samo utoliko ukoliko se stupanj razvitka ovjekova duha, iji je on religiozni izraz, javlja i konstituira u svome svjetovnom obliku. To se dogadja u demokratskoj dr~avi. Osnova ove dr~ave nije kraanstvo, nego ljudska osnova kraanstva. Religija ostaje idealna, nesvjetovna svijest njenih lanova, jer je ona idealan oblik stupnja ovjekova razvitka koji se u toj svijesti provodi. <P> lanovi politi ke dr~ave religiozni su uslijed dualizma izmedju individualnog i rodnog ~ivota, izmedju ~ivota gradjanskog druatva i politi kog ~ivota, oni su religiozni zato ato se ovjek odnosi prema ~ivotu dr~ave, koji je onostran njegovoj zbiljskoj individualnosti, kao prema svome istinskom ~ivotu, religiozni su ukoliko je religija ovdje duh gradjanskog druatva, izraz odvajanja i udaljavanja ovjeka od ovjeka. Politi ka demokracija je kraanska utoliko ukoliko u njoj ovjek, ali ne samo jedan ovjek, nego svaki ovjek, va~i kao suveren, kao najviae bie, ali ovjek u svojoj nekultiviranoj, nesocijalnoj pojavi, ovjek u svojoj slu ajnoj egzistenciji, ovjek kakav jest, ovjek iskvaren cijelom organizacijom naaega druatva, koji je sebe izgubio i sebi postao tudj, koji je pod vlaau neljudskih odnosa i elemenata, jednom rije i, ovjek koji joa nije zbiljsko rodno bie. Tvorevina maate, san, postulat kraanstva, suverenitet ovjeka, ali kao tudjeg bia koje se razlikuje od zbiljskog ojeka, u demokraciji je osjetilna zbiljnost, sadaanjost, svjetovna maksima. <P> Religiozna i teoloaka svijest izgleda sebi u dovraenoj demokraciji utoliko religioznija, teologi nija, ukoliko je prividno bez politi kog zna enja, bez zemaljskih ciljeva, stvar duae koja se boji svijeta, izraz ograni enosti razuma, proizvod samovolje i maate, zbiljski onostrani ~ivot. Kraanstvo posti~e ovdje prakti an izraz svoga univerzalno-religioznog zna enja tako ato u obliku kraanstva grupira jedan pored drugoga najrazli itije poglede na svijet, a joa viae tako ato drugima ne postavlja ak ni zahtjev da budu kraani, nego samo da pripadaju religiji uope, bilo kojoj religiji (uporedi navedeni spis od Beaumont-a). Religiozna svijest nasladjuje se bogatstvom religiozne suprotnosti i religiozne raznovrsnosti. <P> Mi smo, dakle, pokazali: politi ka emancipacija od religije poatedjuje religiju, iako ne i privilegiranu religiju. Protivrje nost u kojoj se nalazi pripadnik jedne posebne religije sa sobom kao gradjaninom dr~ave samo je dio ope svjetske protivrje nosti izmedju politi ke dr~ave i gradjanskog druatva. Dovraenje kraanske dr~ave jeste dr~ava koja se priznaje dr~avom i koja apstrahira od religije svojih lanova. Emancipacija dr~ave od religije nije emancipacija zbiljskog ovjeka od religije. <P> Dakle, mi ne ka~emo Jevrejima kao Bauer: Vi ne mo~ete biti politi ki emancipirani a da se radikalno ne emancipirate od jevrejstva. Naprotiv, mi im ka~emo: budui da mo~ete biti politi ki emancipirani a da se ne odreknete jevrestva potpuno i bez pogovora, sama politi ka emancipacija nije ljudska emancipacija. Ako vi, Jevreji, ~elite biti emancipirani a da se sami ne emancipirate ljudski, onda polovi nost i protivrje nost ne le~i samo u vama, nego u suatini i kategoriji politi ke emancipacije. Ako ste vi obuzeti tom kategorijom, onda dijelite opu predrasudu. Kao ato dr~ava propovijeda evandjelje kad se, premda dr~ava, prema Jevrejima odnosi kraanski, tada Jevrej politizira kad zahtijeva, iako Jevrej, gradjanska prava. <P> Ali ako ovjek, iako Jevrej, mo~e biti politi ki emancipiran, dobiti prava gradjanina dr~ave, mo~e li on tra~iti i dobiti takozvana ljudska prava? Bauer to pori e. <P> "Pitanje je da li Jevrej kao takav, tj. Jevrej koji sam priznaje da ga njegova prava suatina primorava da ~ivi u vje noj izdvojenosti od drugih, da li je sposoban da dobije opa ovjekova prava i da ih prizna drugima." <P> "Misao o ovjekovim pravima otkrivena je kraanskom svijetu tek u proalom stoljeu. Ona ovjeku nije urodjena, naprotiv, ona je samo osvojena u borbi protiv historijskih tradicija u kojima je ovjek do sada odgajan. Tako ljudska prava nisu poklon prirode, nisu miraz dosadaanje historije, nego cijena borbe protiv slu aja rodjenja i protiv privilegija koje je historija dosad od generacije u generaciju ostavljala u nasljedstvo. Ta prava su rezultat obrazovanja i samo ih onaj mo~e posjedovati ko ih je zaradio i zaslu~io." <P> "Da li ih Jevrej mo~e stvarno prisvojiti? Dok je on Jevrej, mora ograni ena suatina koja ga ini Jevrejem pobijediti ljudsku suatinu koja ga kao ovjeka treba da povezuje s drugim ljudima i odvaja ga od ne-Jevreja. Ovim izdvajanjem on objaanjava da je posebna suatina koja ga ini Jevrejem njegova istinska najva~nija suatina, prema kojom suatina ovjeka mora da odstupi." <P> "Na isti na in kraanin kao kraanin ne mo~e dati nikakva ljudska prava." (str. 19, 20) <P> Prema Baueru, ovjek mora ~rtvovati "privilegij vjerovanja" da bi mogao dobiti opa ljudska prava. Promatrajmo jedan trenutak takozvanih ljudskih prava, i to ljudska prava u njihovom autenti nom obliku, u obliku koji imaju kod svojih pronalaza a, Sjevernih Amerikanaca i Francuza. Ta ljudska prava su djelomi no politi ka prava, prava koja se ostvaruju samo u zajednici sa drugima. Sudjelovanje u zajednici, i to u politi koj zajednici, u dr~avi, ini njihov sadr~aj. Ta prava spadaju u kategoriju politi ke slobode, u kategoriju gradjanskih prava, koja, kako smo vidjeli, nipoato ne predstavljaju neprotivrje no i pozitivno prevladavanje religije, pa prema tome ni jevrejstva. Ostaje nam da razmotrimo drugi dio ovjekovih prava, droits de l'homme<a href="j-pitanje.htm#fus10" target="toc"><sup>[10]</sup></a>, ukoliko se razlikuju od droits du citoyen<a href="j-pitanje.htm#fus11" target="toc"><sup>[11]</sup></a>. <P> U nizu tih prava nalazi se sloboda svijesti, prava vraenja bilo kojeg kulta. Privilegij vjere izri ito se priznaje bilo kao ovjekovo pravo, bilo kao posljedica jednog ovjekovog prava, slobode. <P> Declaration des droits de l'homme et du citoyen, 1791, article 10: "Nul ne doit etre inquiete pour ses opinions meme religieuses<a href="j-pitanje.htm#fus12" target="toc"><sup>[12]</sup></a>." U odjeljku I Ustava iz 1791. garantira se kao ovjekovo pravo: "La liberte a tout homme d'exercer le culte religieux auquel il est attache<a href="j-pitanje.htm#fus13" target="toc"><sup>[13]</sup></a>." <P> Declaration des droits de l'homme, etc. 1793, ubraja medju ljudska prava, "Le liberte exercice des cultes<a href="j-pitanje.htm#fus14" target="toc"><sup>[14]</sup></a>." `toviae, u odnosu na pravo objavljivanja svojih misli i mnjenja, sastajanje, vraenja svoga kulta, ka~e se: "La necessite d'enoncer ses droits suppose ou la presence ou le souvenir recent du despotisme<a href="j-pitanje.htm#fus15" target="toc"><sup>[15]</sup></a>." (Uporedi Ustav iz 1795, odjeljak XIV, l. 354.) <P> Constitution de Pennsylvanie, article 9, § 3: "Tous les hommes ont recu de la nature le droit imprescriptible d'adorer le Tout-Puissant selon les inspirations de leur conscience, et nul ne peut legalement etre contraint de suivre, instituer ou soutenir contre son gre aucun culte ou ministre religieux. Nulle autorite humaine ne peut, dans aucun cas, intervenir dans les questions de conscience et controler les pouvoirs de l'ame<a href="j-pitanje.htm#fus16" target="toc"><sup>[16]</sup></a>." <P> Constitution de New Hampshire, article 5 et 6: " Au nombre des droits naturels, quelques-uns sont inalienables de leur nature, parce que rien n'en peut etre l'equivalent. De ce nombre sont les droits de conscience." (Beaumont, l.c., p. 213, 214)<a href="j-pitanje.htm#fus17" target="toc"><sup>[17]</sup></a>. <P> Nespojivost religije s pravima ovjeka tako je malo sadr~ana u pojmu ovjekovih prava, da se pravo: biti religiozan, na bilo koji na in biti religiozan, vraiti kult svoje posebne religije, mora izri ito ubrajati medju ovjekova prava. Privilegij vjerovanja je ope ovjekovo pravo. <P> Droits de l'homme, prava ovjeka, razlikuju se kao takva od droits du citoyen, od gradjanskih prava. Tko je taj homme koji je razli it od citoyena? Nitko drugi ve lan gradjanskog druatva. Zaato se lan gradjanskog druatva naziva " ovjekom", ovjekom uope, zaato se njegova prava nazivaju ovjekovim pravima? ime objaanjavamo ovu injenicu? Odnosom politi ke dr~ave prema gradjanskom druatvu, suatinom politi ke emancipacije. <P> Prije svega konstatirajmo injenicu da takozvana prava ovjeka, droits de l'homme, za razliku od droits du citoyen, nisu niata drugo ve prava lana gradjanskog druatva, tj. egoisti na ovjeka, ovjeka koji je odijeljen od ovjeka i zajednice. Neka govori najradikalnija konstitucija, konstitucija iz 1793: <P> Declaration des droits de l'homme et du citoyen. <P> Article 2: "Ces droits etc. (les droits naturels et imprescriptibles) sont: l'egalite, la liberte, la surete, la propriete<a href="j-pitanje.htm#fus18" target="toc"><sup>[18]</sup></a>." <P> U emu se sastoji liberte? <P> Article 6: "La liberte est le pouvoir qui appartient a l'homme de faire tout ce qui ne nuit pas aux drits d'autrui," ili prema povelji o pravima ovjeka iz 1791: "La liberte consiste a pouvoir faire tout ce qui ne nuit pas a autrui<a href="j-pitanje.htm#fus19" target="toc"><sup>[19]</sup></a>." <P> Sloboda je, dakle, pravo da se ini sve ono ato drugome ne akodi. Granica u kojoj se svatko mo~e kretati bez atete po drugoga odredjena je zakonom, kao ato je granica dvaju polja odredjena medjaaem. Radi se o slobodi ovjeka kao izolirane, u sebe povu ene monade. Zaato je Jevrej prema Baueru nesposoban da primi prava ovjeka? <P> "Dok je on Jevrej, mora ograni ena suatina koja ga ini Jevrejom pobijediti ljudsku suatinu koja bi ga kao ovjeka povezivala s drugim ljudima, i odvojiti ga od ne-Jevreja." <P> Ali ovjekovo pravo na slobodu ne bazira se na vezi ovjeka s ovjekom, nego naprotiv na odvajanju ovjeka od ovjeka. To je pravo toga odvajanja, pravo ograni ena, na sebe ograni ena individuuma. <P> Prakti na primjena prava ovjeka na slobodu jeste ovjekovo pravo na privatno vlasniatvo. <P> U emu se sastoji ovjekovo pravo na privatno vlasniatvo? <P> Article 16 (Constitution 1793): "Le droit de propriete est celui qui appartient a tout citoyen de jouir et de disposer a son gre de ses biens, de ses revenus, du fruit de son travail et de son industrie<a href="j-pitanje.htm#fus20" target="toc"><sup>[20]</sup></a>." <P> Dakle, ovjekovo pravo na privatno vlasniatvo jeste pravo da se po svojoj volji (a son gre), bez obzira na druge ljude, nezavisno od druatva, u~iva sopstvena imovina i da se njome raspola~e, to je pravo sebi nosti. Ta individualna sloboda kao i njena primjena ine osnovu gradjanskog druatva. Ona stavlja svakog ovjeka u takvu situaciju da u drugom ovjeku ne nalazi ostvarenje svoje slobode, nego naprotiv njenu granicu. No prije svega ona proglaaava ovjekovo pravo <P> "de jouir et de disposer a son gre de ses biens, de ses revenus, du fruit de son travail et de son industrie." <P> Joa ostaju druga prava ovjeka: egalite i surete<a href="j-pitanje.htm#fus21" target="toc"><sup>[21]</sup></a>. <P> Egalité u svom nepoliti kom zna enju nije niata drugo ve jednakost gore opisane liberte, naime: Konstitucija iz 1795. odredjuje pojam ove jednakosti saglasno njenom zna enju u ovom smislu: <P> Art. 3 (Constitution de 1795): "L'egalite consiste en ce que la loi est la meme pour tous, soit qu'elle protege, soit qu'elle punnise<a href="j-pitanje.htm#fus22" target="toc"><sup>[22]</sup></a>." <P> A surete? <P> Article 8 (constitution 1793): "La surete consiste dans la protestion accordee par la societe a chaqun de ses membres pour la coservation de sa personne, de ses droits et de ses proprietes<a href="j-pitanje.htm#fus23" target="toc"><sup>[23]</sup></a>." <P> Sigurnost je najviai socijalni pojam gradjanskog druatva, pojam policije, da itavo druatvo postoji samo zato da svakom svom lanu garantira odr~anje njegove li nosti, njegovih prava i njegova vlasniatva. U tom smislu Hegel naziva gradjansko druatvo "dr~avom nu~de i razuma". <P> Pojmom sigurnosti gradjansko druatvo se ne uzdi~e iznad svog egoizma. Sigurnost je, naprotiv, osiguranje njegova egoizma. <P> Dakle, nijedno od takozvanih ovjekovih prava ne prevazilazi egoisti na ovjeka, ovjeka kao lana gradjanskog druatva, naime kao individuuma koji je izoliran od zajednice, povu en u sebe, u svoj privatni interes i privatnu samovolju. Daleko od toga da je ovjek bio u njima shvaen kao rodno bie; naprotiv, sam rodni ~ivot, druatvo, pojavljuje se kao vanjski okvir individuuma, kao ograni enje njihove prvobitne samostalnosti. Jedina veza koja ih ujedinjuje jeste prirodna nu~nost, potreba i privatni interes, uvanje njihova vlasniatva i njihove egoisti ne li nosti. <P> Zagonetno je ve to ato jedan narod koji se upravo po inje oslobadjati i obarati sve barijere izmedju razli itih lanova naroda, koji po inje osnivati politi ku zajednicu, ato takav narod sve ano proklamira prava egoisti na ovjeka, izdvojena od svojih bli~njih i zajednice (Déclaration de 1791), atoviae, tu proklamaciju ponavlja u trenutku kada samo najherojskije samoodricanje mo~e spasti naciju i koje se stoga imperativno zahtijeva u trenutku kad ~rtvovanje svih interesa gradjanskog druatva mora biti postavljeno za dnevni red i kad egoizam mora da bude ka~njen kao zlo in (Déclaration des droits de l'homme etc. de 1793). Ova injenica postaje joa zagonetnija kad vidimo da su politi ki emancipatori degradirali dr~avno-gradjanski ~ivot, politi ku zajednicu, ak do obi nog sredstva za o uvanje ovih takozvanih ovjekovih prava, dakle, da je citoyen proglaaen slugom egoisti nog homme-a, da je sfera u kojoj se on ponaaa kao druatveno bie degradirana ispod sfere u kojoj se on ponaaa kao djelomi no bie, napokon, da se ne smatra pravim i istinskim ovjekom ovjek kao citoyen, nego ovjek kao bourgeois. <P> "Le but de toute association politique est la conservation des droits naturels et imprescriptibles de l'homme." (Declaration des droits etc. de 1791, article 2.) "Le gouvernement est institue pour garantir a l'homme la jouissance de ses droits naturels et imprescriptibles." (Declaration etc. de 1793, article 1.)<a href="j-pitanje.htm#fus24" target="toc"><sup>[24]</sup></a> <P> Dakle, ak i u momentima njegova joa mladena ki svje~a i silom prilika do krajnosti dotjerana entuzijazma, politi ki ~ivot se proglaaava prostim sredstvom, iji je cilj ~ivot gradjanskog druatva. Njegova je revolucionarna praksa, doduae, u flagrantnoj protivrje nosti s njegovom teorijom. Dok se, na primjer, sigurnost proglaaava ovjekovim pravom, dotle se povreda tajnosti pisma javno postavlja na dnevni red. Dok se "Liberte indefinie de la presse" (Constitution de 1793, article 122)<a href="j-pitanje.htm#fus25" target="toc"><sup>[25]</sup></a> garantira kao posljedica ovjekova prava, individualne slobode, dotle se sloboda atampe potpuno uniatava, jer "la liberte de la presse ne dois pas etre permise lorsqu'elle comproment la librete publique" (Robespierre jeune, Histoire parlamentaire de la revolution francaise, par Buchez et Roux, t. 28, p. 159.)<a href="j-pitanje.htm#fus26" target="toc"><sup>[26]</sup></a>, dakle, to zna i: ovjekovo pravo na slobodu prestaje biti pravo im dodje u sukob s politi kim ~ivotom, dok je, prema teoriji, politi ki ~ivot samo garancija ovjekovih prava, prava individualna ovjeka, te stoga mora biti napuaten im protivrje i svome cilju, ovim ovjekovim pravima. Ali praksa je samo izuzetak, a teorija pravilo. No ako samu revolucionarnu praksu ~elimo promatrati kao pravilno postavljanje odnosa, joa uvijek ostaje da se rijeai zagonetka zaato je u svijesti politi kih emancipatora odnos postavljen na glavu, te se cilj pojavljuje kao sredstvo, a sredstvo kao cilj. Ova opti ka varka njihove svijesti bila bi joa uvijek ista zagonetka, iako tada psiholoaka, teorijska zagonetka. <P> Zagonetka se rjeaava jednostavno. <P> Politi ka emancipacija je istovremeno raspad staroga druatva na kojemu se zasniva narodu otudjena dr~ava i vladarska mo. Politi ka revolucija je revolucija gradjanskog druatva. Kakav je bio karakter starog druatva? Jedna rije  ga karakterizira. Feudalizam. Staro gradjansko druatvo imalo je neposredno politi ki karakter, tj. elementi gradjanskog ~ivota, kao na primjer posjed ili porodica ili na in rada, bili su uzdignuti do elemenata dr~avnog ~ivota u obliku vlastelinstva, bili su uzdignuti do elemenata dr~avnog ~ivota u obliku vlastelinstva, stale~a i korporacije. U tom obliku oni su odredjivali odnos pojedinog individuuma prema dr~avnoj cjelini, tj. njegov politi ki odnos, tj. odnos odvajanja i isklju enja od ostalih sastavnih dijelova druatva. Jer ona organizacija narodnog ~ivota nije uzdigla posjed ili rad do socijalnih elemenata, nego je naprotiv dovraila njegovo razdvajanje od dr~avne cjeline i konstituirala ih u posebna druatva u druatvu. Medjutim, ~ivotne funkcije i ~ivotni uvjeti gradjanskog druatva bili su onda joa politi ki, iako politi ki u smislu feudalizma, tj. oni su izdvojili individuum iz dr~avne cjeline, oni su pretvorili posebni odnos njegove korporacije prema dr~avnoj cjelini u njegov vlastiti opi odnos prema narodnom ~ivotu, kao i njegovu odredjenu gradjansku djelatnost i polo~aj u njegovu opu djelatnost i polo~aj. Kao posljedica te organizacije pojavljuje se nu~no dr~avno jedinstvo, opa dr~avna sila takodjer se javlja kao posebna funkcija jednog od naroda odvojena vladara i njevih slugu. <P> Politi ka revolucija koja je sruaila ovu mo vladara i dr~avne poslove uzdigla do narodnih poslova, koja je konstituirala politi ku dr~avu kao ope djelo, tj. kao zbiljsku dr~avu, nu~no je razbila sve stale~e, korporacije, cehove, privilegije koji su bili upravo mnogobrojni izrazi odvajanja naroda od njegove zajednice. Politi ka revolucija je time ukinula politi ki karakter gradjanskog druatva. Ona je razbila gradjansko druatvo na njegove proste sastavne dijelove, s jedne strane na individuume, a s druge na materijalne i duhovne elemente koji sa injavaju ~ivotni sadr~aj, gradjanski polo~aj ovih individuuma. Ona je oslobodila okova politi ki duh koji je istovremeno bio podijeljen, razdrobljen, raspraen u razli itim orsokacima feudalnog druatva; ona ga je sabrala iz te raspraenosti, on ga je oslobodila od njegova mijeaanja s gradjanskim ~ivotom i konstituirala kao sferu zajednice, opeg narodnog djela u idealnoj nezavisnosti od onih posebnih elemenata gradjanskog ~ivota. Odredjena ~ivotna djelatnost i odredjeni ~ivotni polo~aj zadobili su samo individualno zna enje. Oni nisu viae sa injavali opi odnos individuuma prema dr~avnoj cjelini. Javni posao kao takav postao je, naprotiv, opim poslom svakog individuuma, a politi ka funkcija njegovom opom funkcijom. <P> Samo, dovraenje idealizma dr~ave bilo je istovremeno dovraenje materijalizma gradjanskog druatva. Zbacivanje politi kog jarma bilo je istovremeno zbacivanje spona koje su dr~ale okovanim egoisti ni duh gradjanskog druatva. Politi ka emancipacija bila je u isti as emancipacija gradjanskog druatva od politike, od samog privida opeg sadr~aja. <P> Feudalno se druatvo bilo raspalo i svelo na svoju osnovu, na ovjeka. Ali na ovjeka koji je zaista bio njegova osnova, na egoisti nog ovjeka. <P> Taj ovjek, lan gradjanskog druatva, sada je baza, pretpostavka politi ke dr~ave. Ona ga je priznala kao takvu pretpostavku u ovjekovim pravima. <P> Sloboda egoisti kog ovjeka i priznanje te slobode jest, naprotiv, priznanje neobuzdanog kretanja duhovnih i materijalnih elemenata koji sa injavaju njegov ~ivotni sadr~aj. <P> Stoga ovjek nije bio oslobodjen od religije, on je dobio slobodu religije. On nije oslobodjen od vlasniatva. On je dobio slobodu vlasniatva. On nije bio oslobodjen od egoizma obrta, on je dobio slobodu obrta. <P> Konstituiranje politi ke dr~ave i raspadanje gradjanskog druatva na nezavisne individuume - iji je odnos pravo, kao ato je odnos staleakog i cehovskog ovjeka bio privilegij -izvraavaju se u jednom te istom aktu. Ali ovjek, kakav je kao lan gradjanskog druatva, nepoliti ki ovjek, nu~no se javlja kao prirodan ovjek. Droits de l'homme pojavljuju se kao droits naturels, jer se samosvjesna djelatnost koncentrirala na politi ki akt. Egoisti an ovjek je pasivni, samo zate eni rezultat druatva koje se raspalo, predmet neposredne izvjesnosti, dakle prirodan predmet. Politi ka revolucija rastvara gradjanski ~ivot na njegove sastavne dijelove, ne revolucionirajui same te sastavne dijelove i ne podvrgavajui ih kritici. Ona se odnosi prema gradjanskom druatvu, prema svijetu potreba, rada, privatnih interesa, privatnog prava kao prema osnovi svoga postojanja, kao prema pretpostavci koja ne podlije~e daljnjem obrazlaganju, i stoga kao prema svojoj prirodnoj bazi. Napokon, ovjek kao lan gradjanskog druatva va~i kao pravi ovjek, kao homme za razliku od citoyen-a, jer je on ovjek u svojoj neposrednoj osjetilnoj individualnoj egzistenciji, dok je politi ki ovjek samo apstrahiran, umjetan ovjek, ovjek kao alegorijska, moralna osoba. Zbiljski ovjek je priznat tek u obliku egoisti nog individuuma, istinski ovjek tek u obliku apstraktnog cotoyen-a. <P> Apstraktnog politi kog ovjeka Rousseau pravilno crta ovako: <P> "Celui qui ose entreprende d'instituer un peuple doit se sentir en etat de changer, pour ainsi dire la nature humaine, de transformer chaque individu, qui par lui-meme est un tout parfait et solitaire, en partie d'un plus grand tout dont cet individu recoive en quelque sorte sa vie et son etre, de substituer une existence partielle et morale a l'existence physique et independante. Il faut qu'il ote a l'homme ses forces propres pour lui en donner qui lui soient etrangeres et dont il ne puisse faire usage sans le secours d'autrui." (Contrat social, livre II, Londres 1782, p. 67.)<a href="j-pitanje.htm#fus27" target="toc"><sup>[27]</sup></a> <P> Svaka emancipacije je svodjenje ovjekova svijeta, ovjekovih odnosa, na samog ovjeka. <P> Politi ka emancipacija je, s jedne strane, redukcija ovjeka na lana gradjanskog druatva, na egoisti nog nezavisnog individuuma, a s druge na gradjanina, na moralnu osobu. <P> Tek kada zbiljski, individualan ovjek vrati u sebe apstraktnog gradjanina i kao individualni ovjek postane rodno bie u svom empirijskom ~ivotu, u svome individualnom radu, u svojim individualnim odnosima, tek kada ovjek spozna i organizira svoje "forces propres"<a href="j-pitanje.htm#fus28" target="toc"><sup>[28]</sup></a> kao druatvene snage i stoga viae ne bude od sebe dijelio druatvenu snagu u obliku politi ke snage, tek tada e ovjekova emancipacija biti dovraena. <P><BR> <div align=center><b><I>II<BR> Bruno Bauer: Sposobnost danaanjih Jevreja i Kracana da postanu slobodni<BR> ("Einundzwanzig Bogen", pag. 56-71.)</B></I><P><BR> <div align=justify> Pod ovim naslovom Bauer razmatra odnos izmedju kraanske i jevrejske religije kao i njihov odnos prema kritici. Njihov odnos prema kritici jest njihov odnos "prema sposobnosti da postanu slobodne". <P> Iz toga proizilazi: <P> "Kraanin treba da prijedje samo jedan stupanj, naime svoju religiju, da bi prevladao religiju uope", dakle, da bi postao slobodan; "Jevrej, naprotiv, nema samo da prekine sa svojom jevrejskom suatinom nego i s daljim razvitkom svoje religije, s njenim dovraenjem, s razvitkom koji mu je ostao stran." (str. 71) <P> Dakle, Bauer ovdje pretvara pitanje emancipacije Jevreja u isto religijsko pitanje. Teoloaka sumnja u to tko ima izgleda da prije postane bla~en, Jevrej ili kraanin, ponavlja se u prosvijeenom obliku: tko je od obojice sposobniji za emancipaciju? Doduae, ne pita se viae: da li jevrejstvo ili kraanstvo oslobadja, nego upravo obrnuto: ato ini ovjeka slobodnijim, negacija jevrejstva ili negacija kraanstva? <P> "Ako Jevreji ~ele postati slobodni, oni ne smiju ispovijedati kraanstvo, nego uniateno kraanstvo, uniatenu religiju uope, tj. prosvjeenost, kritiku i njen rezultat - slobodnu ovje nost." (str. 70) <P> Za Jevreja se joa uvijek radi o ispovijedanju, ali ne viae o ispovijedanju kraanstva, nego prevladanog kraanstva. <P> Bauer zahtijeva od Jevreja da prekine sa suatinom kraanske religije, a to je zahtijev koji, kako on sam ka~e, ne proizilazi iz razvitka jevrejske suatine. <P> Poato je Bauer na kraju Jevrejskog pitanja pokazao da jevrejstvo shvaa samo kao grubu religioznu kritiku kraanstva i pridao mu "samo" religiozno zna enje, moglo se predvidjeti da e se i emancipacija Jevreja pretvoriti u filozofsko-teoloaki akt. <P> Bauer shvaa idealnu apstraktnu suatinu Jevreja, njegovu religiju, kao cijelu njegovu suatinu. Stoga on s pravom zaklju uje: "Jevrej ne daje niata ovje anstvu kada zanemaruje svoj ograni eni zakon", kada raskida sa cijelim svojim jevrejstvom. (str. 65) <P> Odnos Jevreja i kraanina postaje, prema tome, slijedei: jedini interes kraanina u emancipaciji Jevreja je opeljudski, teorijski interes. Jevrejstvo je za religiozno oko kraanina uvredljiva injenica. im njegovo oko prestane da bude religiozno, prestaje ta injenica da bude uvredljiva. Emancipacija Jevreja sama po sebi nije posao za kraanina. <P> Jevrej, naprotiv, da bi se oslobodio, ne treba da obavi samo svoj posao, nego istovremeno i posao kraanina, da prodje Kritiku sinoptika i }ivot Isusov<a href="j-pitanje.htm#fus29" target="toc"><sup>[29]</sup></a>. <P> "Neka se sami brinu: oni e sami odrediti svoju sudbinu; ali historija ne dozvoljava da joj se netko ruga." (str. 71) <P> Mi pokuaavamo da razbijemo teoloaku formaciju pitanja. Pitanje o sposobnosti Jevreja za emancipaciju pretvara se za nas u pitanje: Koji posebni druatveni element treba savladati da bi se ukinulo jevrejstvo? Jer sposobnost za emancipaciju danaanjeg Jevreja jeste odnos jevrejstva prema emancipaciji danaanjeg svijeta. Taj odnos nu~no proizilazi iz posebnog polo~aja jevrejstva u danaanjem porobljenom svijetu. <P> Promatrajmo zbiljskog svjetovnog Jevreja, ne Jevreja subotara kao ato to ini Bauer, nego svakodnevnog Jevreja. <P> Ne tra~imo tajnu Jevreja u njihovoj religiji, nego tra~imo tajnu religije u zbiljskome Jevreju. <P> Koja je svjetovna osnova jevrejstva? Prakti ka potreba, sebi nost. <P> Koji je svjetovni kult Jevreja? Trgovanje. Tko je njegov svjetovni bog? Novac. <P> Pa dobro! Emancipacija od trgovanja i novca, dakle od prakti nog, zbiljskog jevrestva, bila bi samoemancipacija naaega vremena. <P> Organizacija druatva koja bi ukinula pretpostavke trgovanja, to jest mogunost trgovanja, onemoguila bi Jevreja. Njegova religiozna svijest bi se, kao neprijatna para, rastvorila u zbiljskom ~ivotnom zraku druatva. S druge strane: kad Jevrej bude priznao niatavnom svoju prakti nu suatinu, i kad bude radio na njenom prevladavanju, on e se izvui iz svoga dosadaanjeg razvitka radei na ovjekovoj emancipaciji uope, okreui se protiv najviaeg prakti nog izraza ovjekova samootudjenja. <P> Mi u jevrejstvu spoznajemo, dakle, opi savremeni antisocijalni element, koji je historijskim razvitkom - u kojem su Jevreji u ovom loaem smislu revnosno saradjivali - dotjeran do svoje sadaanje krajnosti, do krajnosti na kojoj se nu~no mora raspasti. <P> Emancipacija Jevreja je u svom krajnjem zna enju emancipacija ovje anstva od jevrejstva. <P> Jevrej se ve emancipirao na jevrejski na in. <P> " Na primjer, Jevrej kojega u Be u samo trpe odredjuje svojom nov anom moi sudbinu cijele dr~ave. Jevrej koji u najmanjoj njema koj dr~avi mo~e biti bespravan odlu uje o sudbini Evrope. Dok se korporacije i cehovi zatvaraju pred Jevrejem ili mu joa nisu naklonjeni, odva~nost industrije prkosi tvrdoglavosti srednjevekovnih ustanova." (B. Bauer, Jevrejsko pitanje, str. 114.) <P> Ovo nije jedina injenica. Jevrej se emancipirao na jevrejski na in ne samo tako ato je prisvojio nov anu mo nego ato je pomou njega i bez njega novac postao svjetska sila, a prakti ni jevrejski duh prakti nim duhom kraanskog naroda. Jevreji su se toliko emancipirali koliko su kraani postali Jevreji. <P> "Pobo~an i politi ki slobodan stanovnik Nove Engleske, - saopava na primjer pukovnik Hamilton - jeste neka vrsta Laokona, koji ne ini ni najmanji napor da se oslobodi zmija koje ga ste~u. Mamon je njihov idol, oni ga ne mole samo usnama nego svim snagama svoga tijela i duae. U njihovim o ima zemlja nije niata drugo ve burza i oni su uvjereni da na ovome svijetu nemaju nikakvo drugo odredjenje nego da postanu bogatiji od svojih susjeda. Torbarenje je ovladalo svim njihovim mislima, izmjena predmeta sa injava jedinu njihovu razonodu. Kada putuju, oni tako rei nose naokolo svoju trgovinu i kancelariju na ledjima i ne govore ni o emu drugome osim o kamati i zaradi. Ako na momente i izgube iz vida svoje poslove, to se dogadja samo zato da bi onjuaili poslove drugih." <P> `taviae, prakti na vlast jevrejstva nad kraanskim svijetom postigla je u Sjeverenoj Americi nesumnjiv, normalan izraz, tako da je sama propovijed evandjelja, slu~ba kraanskog propovjednika postala trgova ki artikl, i propali trgovac propovijeda evandjelje kao ato se obogaeni propovednik evandjelja bavi trgovinom. <P> "Tel que vous le voyez à la tête d'une congrégation respectable a commencé par être marchand; som commerce étant tombé, il s'est fait ministre; cet autre a débuté par le sacerdoce, mais dès qu'il a eu quelque somme d'argent à la disposition, il a laissé la chaire pour le négoce. Aux yeux d'un grand nombre, le ministère religieux est une véritable carrière industrielle."<a href="j-pitanje.htm#fus30" target="toc"><sup>[30]</sup></a> (Beaumont, l. c., str. 185, 186.) <P> "La~no je stanje," prema Baueru, "ako se Jevreju u teoriji uskrauju politi ka prava, dok on u praksi posjeduje ogromnu silu, a svoj politi ki utjecaj provodi en gros kad mu je uskraen en détail." (Jevrejsko pitanje, str. 14.) <P> Protivrje nost u kojoj se nalaze prakti na politi ka mo Jevreja i njegova politi ka prava, to je protivrje nost izmedju politi ke i nov ane moi uope. Dok prva stoji iznad druge idealno, dotle je na djelu postala njezin rob. <P> Jevrejstvo se odr~alo pored kraanstva ne samo kao religijska kritika kraanstva, ne samo kao utjelovljena sumnja u religijsko porijeklo kraanstva, nego upravo isto toliko zbog toga ato se prakti ki jevrejski duh, ato se jevrejstvo odr~alo u samom kraanskom druatvu i ak postiglo svoje najviae usavraenje. Jevrej koji u gradjanskom druatvu stoji kao poseban lan, samo je posebna pojava jevrejstva gradjanskog druatva. <P> Jevrejstvo se nije odr~alo uprkos historiji, nego pomou historije. <P> Iz svoje vlastite utrobe gradjansko druatvo neprestano proizvodi Jevreja. <P> `to je bila, sama po sebi, osnova jevrejske religije? Prakti ka potreba, egoizam. <P> Stoga je monoteizam Jevreja u zbiljnosti politeizam mnogih potreba, politeizam koji i zahod ini predmetom bo~anskog zakona. Princip gradjanskog druatva je prakti na potreba, egoizam, i javlja se u istom obliku im je gradjansko druatvo iz sebe sasvim porodilo politi ku dr~avu. Bog prakti ne potrebe i sebi nosti jeste novac. <P> Novac je surevnjivi bog Izraela, pred kojim ne smije postojati nijedan drugi bog. Novac poni~ava sve ovjekove bogove i pretvara ih u robu. Novac je opa, za sebe konstituirana vrijednost svih stvari. Stoga je cijeli svijet, ovjekov svijet, kao i prirodu liaio njihove osebujne vrijednosti. Novac, to je ovjeku otudjeno bie njegova radai njegova postojanja, i to tudje bie njime vlada, a on mu se klanja. <P> Bog Jevreja se posvjetovio, on je postao svjetovni bog. Zbiljski big Jevreja jeste mjenica. Njegov bog samo je iluzorna mjenica. <P> Shvaanje o prirodi koje se formira pod vlaau privatnog vlasniatva i novca jest zbiljsko preziranje, prakti ko poni~avanje prirode koja u jevrejskoj religiji doduae postoji, ali samo u maati. <P> U tome smislu Thomas Munzer proglaaava nesnosnim <P> "ato su sva stvorenja pretvorena u vlasniatvo, ribe u vodi, ptice u zraku, biljke na zemlji, - jer i stvorenja bi morala postati slobodna."<a href="j-pitanje.htm#fus31" target="toc"><sup>[31]</sup></a> <P> Ono ato u jevrejskoj religiji postoji apstraktno -preziranje teorije, umjetnosti, historije, ovjeka kao samosvrhe - to je zbiljsko svjesno stajaliate, vrlina ovjeka kao vlasnika novca. I sam rodni odnos, odnos izmedju ovjeka i ~ene itd., postaje predmet trgovine! }enu izla~u prodaji. <P> Himeri na nacionalnost Jevreja je nacionalnost trgovca, vlasnika novca uope. <P> Neosnovan zakon Jevreja samo je religijska karikatura neosnovane moralnosti i prava uope, karikatura samo formalnih rituala kojima se okru~uje svijet sebi nosti. I ovdje je najviai odnos ovjeka zakonski odnos, odnos prema zakonima koji za njega va~e, ne zato ato su zakoni njegove vlastite volje i bia, nego zato ato vladaju i ato se odstupanje od njih osveuje. <P> Jevrejski jezuitizam, isti onaj prakti ki jezuitizam koji Bauer pokazuje u Talmudu, odnos je svijeta sebi nosti prema zakonima koji njime vladaju, a lukavo izigravanje ovih zakona sa injava glavnu vjeatinu ovoga svijeta. <P> `toviae, kretanje ovoga svijeta unutar njegovih zakona nu~no zna i neprestano ukidanje zakona. <P> Jevrejstvo se kao religija nije moglo dalje teorijski razvijati zato ato je pogled na svijet prakti ke potrebe po svojoj prirodi ograni en i iscrpljuje se u nekoliko poteza. <P> Religija prakti ke potrebe mogla je, prema svojoj suatini, nai svoje dovraenje samo u praksi, a ne u teoriji, jer je upravo praksa njena istina. <P> Jevrejstvo nije moglo stvoriti novi svijet; ono je moglo samo uvui u krug svoje djelatnosti nove svjetske tvorevine i nove svjetske odnose, zato ate se prakti ka potreba, iji je razum sebi nost, pasivno odnosi i ne proairuje se proizvoljno, nego se nalazi proairena s daljnjim razvitkom druatvenih prilika. <P> Jevrejstvo posti~e svoj vrhunac dovraenjem gradjanskog druatva; ali gradjansko druatvo se dovraava tek u kraanskom svijetu. Samo pod vladavinom kraanstva, koje sve nacionalne, prirodne, moralne, teorijske odnose ini ovjeku vanjskim odnosima, moglo se gradjansko druatvo potpuno odvojiti od dr~avnog ~ivota, potrgati sve rodne veze ovjeka, postaviti egoizam, sebi nu potrebu na mjesto rodnih veza, rastvoriti ovjekov svijet u svijet atomisti kih, neprijateljski suprotstavljenih individuuma. <P> Kraanstvo je proizialo iz jevrejstva. Ono se opet rastvorilo u jevrejstvu. <P> Kraanin je od samoga po etka bio teoretizirajui Jevrej, a Jevrej je, prema tome, prakti an kraanin; a prakti an kraanin je opet postao Jevrej. <P> Kraantsvo je samo prividno prevladalo realno jevrejstvo. Ono je bilo suviae uzviaeno, suviae spiritualisti ko da bi grubost prakti ne upotrebe uklonilo na drugi na in do uzdizanjem u plavetnilo neba. <P> Kraanstvo je sublimna misao jevrejstva, jevrejstvo je prosta primjena kraanstva, ali je ta primjena mogla postati opom tek poato je kraanstvo, kao gotova religija, teorijski dovrailo samootudjenje ovjeka od sebe i od prirode. <P> Jevrejstvo je tek tada moglo postii opu vlast i ospoljenog ovjeka, ospoljenu prirodu u initi otudjivim, prodajnim predmetima, koji su pali u ropstvo egoisti ne potrebe, trgovanja. <P> Ospoljavanje je praksa ospoljenja. Kao ato ovjek, dok je religiozan, znade opredmetiti svoje bie samo na taj na in ato ga ini tudjim, fantasti nim biem, tako se on pod vlaau egoisti ne potrebe mo~e ispoljavati prakti ki, proizvoditi predmete prakti ki, samo podredjujui svoje proizvode kao i svoju djelatnost vlasti tudjeg bia i pridajui im zna enje tudjeg bia - novca. <P> Kraanski egoizam bla~enstva nu~no se mijenja u svojoj dovraenoj praksi u tjelesni egoizam Jevreja, nebeska potreba u zemaljsku, subjektivizam u sebi nost. Mi ne objaanjavamo ~ilavost Jevreja iz njegove religije, nego, naprotiv, iz ljudske osnove njegove religije, iz prakti ke potreb, iz egoizma. <P> Budui da se realna suatina Jevreja na opi na in ostvarila, posvjetovila u gradjanskom druatvu, gradjansko druatvo nije moglo uvjeriti Jevreja u nestvarnost njegove religiozne suatine, koja je upravo samo idealno glediate prakti ke potrebe. Suatinu danaanjeg Jevreja ne nalazimo, dakle, samo u pet knjiga Mojsijevih ili u Talmudu, nego u suvremenom druatvu, ne kao apstraktnu, nego u najviaem stupnju empirijsku suatinu, ne samo kao ograni enost Jevreja, nego kao ograni enje druatva. <P> im druatvo uspije da ukine empirijsku suatinu jevrejstva, trgovanje i njegove pretpostavke, Jevrej e biti onemoguen, jer njegova svijest nee viae imati predmeta, jer e subjektivna baza jevrejstva, prakti ka potreba, biti o ovje ena, jer e sukob ovjekove individualno-osjetilne egzistencije s njegovom generi kom egzistencijom biti ukinuti. <P> Druatvena emancipacija Jevreja jeste emancipacija druatva od jevrejstva. <P><BR> Naslov originala:<BR> <B>Zur Judenfrage</B><BR> Pisano u jesen 1843.<BR> Prvi put objavljeno u asopisu<BR> "Deutsch-Franzosische Jahrbucher", Paris 1844.<BR> <BR><BR> <p> <hr align=left size=1 width="33%"> fusnote:<br> <font face = "Arial" size=1> <a name="fus1"><sup>[1]</sup></a> <BR> 1. po slu~benoj du~nosti <BR> <a name="fus2"><sup>[2]</sup></a>2. "Nema u Sjedinjenim Dr~avama ni dr~avne religije, ni javne religije koja bi bila priznata religijom veine, ni prednost jednog kulta pred drugim. Dr~avi su strani svi kultovi." (Marie ili ropstvo u Sjedinjenim Dr~avama Amerike itd., od g. de Beaumonta, Paris, 1835, str. 214). <BR> <a name="fus3"><sup>[3]</sup></a> 3. "Ustav ne namee religijska vjerovanja i praksu jednog kulta koji bi bio uvjet politi kim privilegijama" (l. c., str. 225)... "u Sjedinjenim Dr~avama se ne misli da bi ovjek bez religije mogao biti poaten ovjek" (l. c., str. 224). <BR> <a name="fus4"><sup>[4]</sup></a> 4. pojedina no, za sebe <BR><a name="fus5"><sup>[5]</sup></a> 5. Marx citira knjigu T. Hamiltona Die Menschen und die Sitten in den Vereinigten Staaten von Nordamerika, sv. I, Mannheim 1834, str. 146. <BR> <a name="fus6"><sup>[6]</sup></a> 6. Pojam gradjansko druatvo ovdje nema smisao bur~oaskog druatva, nego smisao koji se nalazi u Hegelovoj upotrebi ovoga pojma. Hegel u svojoj Filozofiji prava u Ï 188. ovako eksplicira pojam gradjanskog druatva: "Gradjansko druatvo sadr~ava tri momenta:<BR> A. Posredovanje potrebe i zadovoljavanje pojedinca njegovim radom i radom i zadovoljavanjem potreba svih ostalih - sistem potreba.<BR> B. Zbiljnost onoga ato je u tome sadr~ano kao openito slobode, zaatita vlasniatva pravosudjem.<BR> C. Predostro~nost spram slu ajnosti koja zaostaje u onim sistemima i briga oko posebnog interesa kao ne ega zajedni kog s pomou policije i korporacije (Osnovne crte filozofije prava, Sarajevo 1964, str. 168).<BR> Gradjansko druatvo, kako se mo~e videti iz daljnjeg teksta u ovom Marxovom spisu, jest i za Marxa ukupnost individuuma koji slobodno slijede svoje potrebe, kao i materijalne i duhovne interese, pa ujedno i sfera konflikata tih interesa, sfera egoizma i rata svih protiv sviju.<BR> <a name="fus7"><sup>[7]</sup></a> 7. ovdje: pripadnik gradjanskog druatva<BR> <a name="fus8"><sup>[8]</sup></a> 8. dr~avljanin <BR><a name="fus9"><sup>[9]</sup></a> 9. rata svih protiv sviju <BR><a name="fus10"><sup>[10]</sup></a> 10. prava ovjeka <BR><a name="fus11"><sup>[11]</sup></a> 11. prava gradjanina <BR><a name="fus12"><sup>[12]</sup></a> 12. Povelja o pravima ovjeka i gradjanina, 1791, l. 10: "Niko ne smije biti uznemiravan zbog svojih mialjenja, pa ni religijskih." <BR><a name="fus13"><sup>[13]</sup></a> 13. "Sloboda svakome ovjeku da vrai religiozni kult kojemu pripada." <BR><a name="fus14"><sup>[14]</sup></a> 14. Povelja o pravima ovjeka, itd. iz 1793. l. 7: "Slobodu vraenja kulta." <BR><a name="fus15"><sup>[15]</sup></a> 15. "Potreba proglaaavanja ovih prava pretpostavlja ili postojanje despotizma ili svje~u uspomenu na njega." <BR><a name="fus16"><sup>[16]</sup></a> 16. Ustav dr~ave Pensilvanije, l 9, Ï 3: "Svi ljudi imaju prirodjeno pravo da poatuju svemoguega prema nadahnuu svoje savjesti i nitko zakonski ne mo~e biti prisiljen da slijedi, uvodi ili podr~ava protiv svoje volje bilo kakav kult ili religioznu slu~bu. Nikakva se ljudska vlast ne mo~e ni u kom slu aju uplitati u pitanja savjesti i kontrolirati duhovne moi." <BR><a name="fus17"><sup>[17]</sup></a> 17. Ustav dr~ave Nju Hempair, l. 5. i 6.: "Medju prirodnim pravima neka su neotudjiva po svom karakteru, jer im niata ne mo~e biti ekvivalentno. Medju ova spadaju prava savjesti." (Beaumont, l. c., p. 213, 214). <BR><a name="fus18"><sup>[18]</sup></a> 18. Povelja o pravima ovjeka i gradjanina, lan 2: "Ova prava itd. (prirodna i neponiativa) jesu: jednakost, sloboda, sigurnost, vlasniatvo. <BR><a name="fus19"><sup>[19]</sup></a> 19. l. 6: "Sloboda je pravo koje pripada ovjeku da ini sve ato ne akodi pravima drugih."... "Sloboda se sastoji u moi da se ini sve ato ne akodi drugome". <BR><a name="fus20"><sup>[20]</sup></a> 20. l. 16 (Ustav iz 1793): "Pravo vlasniatva je pravo koje pripada svakom gradjaninu da po svojoj volji u~iva svoja dobra, svoje prihode, plodove svoga rada i svoje radinosti i da raspola~e njima." <BR><a name="fus21"><sup>[21]</sup></a> 21. Jednakost i sloboda. <BR><a name="fus22"><sup>[22]</sup></a> 22. l. 3. (Ustav iz 1795): "Jednakost se sastoji u tome da je zakon jednak za sve, bilo da atiti, bilo da ka~njava." <BR><a name="fus23"><sup>[23]</sup></a> 23. A sigurnost? l. 8 (Ustav iz 1793): "Sigurnost se sastoji u zaatiti koju druatvo pru~a svakome svome lanu da bi zaatitio svoju li nost, svoja prava i svoje vlasniatvo." <BR><a name="fus24"><sup>[24]</sup></a> 24. "Svrha svakog politi kog udru~ivanja je uvanje prirodnih i neponiativih prava ovjeka." (Povelja o pravima ovjeka itd, iz 1791, l. 2.) "Vlada je ustanovljena da bi ovjeku garantirala u~ivanje njegovih prirodnih i neponiativih prava." (Povelja o pravima ovjeka itd, iz 1793, l. 1.) <BR><a name="fus25"><sup>[25]</sup></a> 25. "... neograni ena sloboda atampe" (Ustav iz 1793, l. 122). <BR><a name="fus26"><sup>[26]</sup></a> 26. "Sloboda atampe ne smije biti dozvoljena kad ugro~ava javnu slobodu" (Robespierre mladji, Parlamentarna historija francuske revolucije, od Buchez-a i Roux-a, knj. 28, str. 135). <BR><a name="fus27"><sup>[27]</sup></a> 27. "Onaj tko se usudjuje da postavlja zakone jednome narodu, mora se osjeati sposobnim da mijenja tako rei ljudsku prirodu, da svakog pojedinca koji je sam sebi savraena i osamljena cjelina, transformira u dio jedne vee cjeline, od koje bi taj pojedinac u neku ruku primio ~ivot i svoje bie, da fizi ku i samostalnu egzistenciju zamijeni djelomi nom i moralnom. On treba da ovjeku oduzme njegove vlastite snage, da bi mu dao takve koje e mu biti strane, i kojima se nee moi slu~iti bez pomoi drugoga." <BR><a name="fus28"><sup>[28]</sup></a> 28. sopstvene snage <BR><a name="fus29"><sup>[29]</sup></a> 29. Rije  je o knjigama: Bruno Bauer, Kritik der evangelischen Geschichte der Synoptiker, sv. 1-2, Leipzig 1841, sv. 3, Braunschweig 1842, i David F. Strauss, Das Leben Jesu, sv. 1-2, 4. izd. Tubingen 1840. U ovim knjigama, sa pozicija lijevog hegelovstva, dana je oatra kritika religije. <BR><a name="fus30"><sup>[30]</sup></a> 30. " ovjek koga vidite na elu uva~ene kongregacije po eo je kao trgovac; kad mu je trgovina propala, postao je sveenik; drugi neki po eo je sa sveeni kim pozivom, ali im se dokopao stanovite svote novca, napustio je propovjedaonicu i dao se na trgovinu. U o ima velikog broja ljudi vjerski poziv je prava industrijska karijera." <BR><a name="fus31"><sup>[31]</sup></a> 31. Rije  je o pamfletu Thomasa Munzera protiv Luthera koji je objavljen 1524. godine pod naslovom: Hoch verursachte Schutzrede und Antwort wieder das geistlose, sonftlebende Fleisch zu Wittenberg, welches mit verkehrter Weise durch den Diebstahl der heiligen Schrift die erbarmliche Christenheit also ganz jammerlich besudelt hat. <BR> <P><BR> <div align=center> <font face="Arial" size=1 color="#000000">[ <a href="j-pitanje.htm#vrh" target="toc">na po etak</a> | <a href="../biblio.htm#vrh" target="toc">spisak autora</a> | <a href="mailto:proleter@email.com">kontakt</a> ]<br> <hr width=95%> <font face="Arial" size=1 color="#000000"><b>POBUNJENI UM web magazin</b> <font color="#BB0000">(<a href="http://www.come.to/crveni">www.come.to/crveni</a>)<font color="#000000">, kontakt: <a href="mailto:proleter@email.com">proleter@email.com</a><br><font face="Arial" size=1 color="#777777">Svako koriaæenje, kopiranje i distribuiranje materijala je dozvoljeno, izuzev u komercijalne svrhe. Molimo vas da saèuvate oznaku izvora sa koga je materijal preuzet.</font></center> </div> </td> <td width=7></td> </table> </BODY> </HTML>