ÿþ<HTML> <HEAD> <meta http-equiv="Content-Type" content="text/html; charset=utf-8"> <Base target="index"> <style> <!-- A:link {text-decoration: underline; color: #BB0000} A:visited {text-decoration: underline; color: #BB0000} A:active {text-decoration:underline; color: #FF0000} A:hover {text-decoration: underline; color: #FF0000} --> </style> </HEAD> <BODY leftmargin=0 topmargin=0> <a name="vrh"> <div align="left"><font face="Arial"><font size = 2> <img src="../dugmici/linija.jpg" alt="POBUNJENI UM - web magazin"><br> <br><br></div> <table width=100%> <td width=7></td> <td> <font face=Arial size=5 color="#000000"><b> KRITIKA "HRVATSKE LJEVICE"<BR> IZ PERSPEKTIVE DRU`TVENOG OVJE ANSTVA </B><br> <font size=2>autor: Pero Jerki<br> datum: 02/11/03<br> <br> <br> <div align=justify> Gdje li su samo repovi birokratske diktature koja je desecima godina aktivno guaila svaki tra ak demokracije na Jugoslavenskim prostorima? Jesu li ~ive snage koje su u ime svog fiktivnog bratstva i jedinstva, kao i njihove verzije revolucije koju su o ito bez radnika provodili, klanjem ljudi i guaenjem demokracije? Jesu li i dalje ostali dosljedni svojoj krutoj, elitisti koj, i istovremeno utopisti koj ideologiji ili su se pak po eli depresivno pretvarati u konvencionalnu bur~oasku stranku sa svim svojim pozitivnim i negativnim stranama? Koliko nam takve snage mogu poslu~iti kao pripomo na putu prema druatvenom ovje anstvu istinske demokracije, slobodnom od nepravdi i otuenja; tj. komunisti kom druatvu ukoliko emo se poslu~iti terminologijom ovjeka pod imenom Marx? <P> Repovi partije koja se nazivala komunisti kom moraju se po eti sljediti od onih sivih i ograni enih, malih i velikih aparati eka koji su, unato  mizernim sposobnostima dodatno ograni enim totalitarnom ideologijom, imali itekako dobro razvijen osjeaj za vlastite interese, sisanje krvi iz radni kih vena i blokadu svake slobodne i aktivne druatvene samopromjene. Koliko su sve njihove crvene zastave i napuhana ideologija bili la~ni i u konfliktu sa stvarnoau najbolje se pokazalo u trenutku kada je cijeli sloj koji su predstavljali izevoluirao na veu razinu, te se po eo presvla iti u nove, ovaj put nacionalisti ke, krvni ke kapute i stvarati balkansko klanje jedinstveno u ljudskoj povijesti; klanje u odnosu na koje su sva njihovi prethodni krvavi pirovi izgledali kao igla u odnosu na eli nu klipnja u brodskog diesel motora. Koliko je samo svaka od partijskih parola visjela u zraku kao kakav apsurdni aforizam uma izgubljenog u vremenu i prostoru vidjeti se mo~e pogledom na bivae aparati eke koji danas ugnije~eni u konvencionalnoj bur~oaskoj 'demokraciji' ugodno provode svoje dane, dok radnici iju su krv neko sisali padaju u ruke novih i, u krajnjoj liniji, daleko nemilosrdnijih kapitalisti kih vampira. <P> No svakako je to no da slijedei repove birokratske diktature ipak neemo uvijek doi do istih rezultata; Titovi se sljedbenici mogu nai meu novim deklariranim faaistima, kao i kod njegovih vjernih pionira koji se i danas trude sljediti davno umlog velikog vou i ato manje skretati s njegovog puta. Takvo im ato naravno teako mo~e poi za rukom jer njih same nipoato ne mo~e oblikovati bitka na Neretvi, kao ni 'veliko NE Staljinu'; njih, kao i sve nas, oblikovati mo~e jedino njihov stvarni ~ivot u danaanjem druatveno-povijesnom kontekstu. <P> Kao ato je prosje no inteligentni dio itatelja mo~da ve i primjetio ishodiate moje kritike je politi ka stranka pod imenom SRP, tj. glasilo uvelike povezano s njom pod imenom 'Hrvatska Ljevica'. Osobno se rijetko zamaram detaljnim itanjem novina i magazina, i to prvenstveno iz dva razloga. Prvi i najva~niji je naravno taj da si takvo ato ne mogu priuatiti; za praenje dnevnog i tjednog tiska morao bih izdvojiti otprilike treinu novca koji mi roditelji, prodavanjem vlastitog ~ivota, skupe za akolovanje.U skladu s tim, i injenicom da joa uvijek nisam doaao do duhovne razine na kojoj e mi hrana postati nepotrebna, ipak se moram odricati tiskovina. No na sreu mi taj prvi razlog, zbog postojanja drugog, ne pada posebno teako. Radi se o tome da mi itanje tiskovina obi no donosi samo pogreano informiranje kao i potpuno uznemiravanje njihovim suludim, ideoloakim sadr~ajem iz kojeg je viae nego jasno vidljivo da se u naaem svijetu svetog tr~iata novine nemaju neke velike veze s informiranjem, ili bilo kakvim itanjem, ve postoje samo radi prodaje. No eto katkad mi se posrei pa odreenim spletom okolnosti novine dobijem besplatno, i uz to se odva~im pro itati koji redak u nadi da nakon toga neu morati previae koristiti metodu za smirivanje nakon pro itanih gluposti koja se sastoji od provjeravanja tvrdoe zidova vlastitom glavom. U skladu s tim jutros sam u ruke uzeo 'Hrvatsku ljevicu', i nakon nekoliko minuta itanja i jedne kemijske olovke potroaene na podcrtavanje onih najapsurdnijih dijelova, odlu io poatediti svoj zid i iskaliti se na tipkama obli~nje tipkovnice. Stoga eto najbolje da sada redom krenem analizirati uvodnik u 9. broj ovogodianje 'Hrvatske ljevice', lista koji tvrdi da se zala~e za 'demokraciju i socijalnu pravdu'. <P> <B> "Relativno blagostanje one dvije treine pripadnika druatva, kakvo je postignuto u razvijenom kapitalizmu na Zapadu, u Hrvatskoj, kao uostalom i u drugim zemljama koje su se osamostalile raspadom bivae Jugoslavije, ne izuzimai Sloveniju, nee biti postignuto u prvoj polovici ovog stoljea." </B> <P> Kao ato vidite prognoze autora ovog teksta izrazito su optimisti ne. Njegova nam formalisti ka analiza otvoreno govori o blagostanju kapitalizma na Zapadu koje Hrvatska nee dosegnuti u prvoj polovici ovog stoljea. Ali e ga do tada, hrabro kora ajui stazom samilosnog slobodnog tr~iata, bez ikakve sumlje ostvariti; zar ne? Autor vjerojatno smatra da nas 'Zapad' do tada nee ekati ve e istim putem nastaviti prema joa veoj razini ope sree i blagostanja. Sukladno s tim nam naravno ne treba nikakva radikalna druatvena promjena, nikakva promjena u na inu proizvodnje i raspodjele, nikakva promjena na inu meusobnog ophoenja lanova druatva- nikakva revolucija. emu e nam takvo ato kada nam ovaj i ovakav globalni sistem, ovaj i ovakav na in na koji ovjek ovjeka tretira i s njim se samoostvaruje, u budunosti jam i opi prosperitet i napredak, nezaustavljivo ostvarenje 'relativnog blagostanja'. To ato se svaki pojedinac sve viae pretvara u udnu pojavu koja ne samo da nema sigurnu egzistenciju (bilo zbog straha od bombi, ili pak gladi), ve mu se sama egzistencija pretvara u nonu moru prepunu licemjernih pokvarenjaka i nerazumljivih tr~ianih protivnika; pokvarenjaka i protivnika koji su zapravo njegova kopija, naravno nije stvar vrijedna posebnog razmatranja. To ato sve viae pojedinaca jedini izlaz iz 'relativnog blagostanja' tra~i u bijegu od stvarnosti, kao i to ato se svakom pojedincu sve viae i viae ini kako njegova stvarnost biva kontrolirana njemu stranim silama, stvari su zanemarive u odnosu na prosje nu starost radnikovog automobila, ili pak broj litara piva koju dnevno popije. Stvari preko kojih se manifestira potpuno otuenje ovje anstva, autoru ovog lanka o ito ne predstavljaju nikakav problem u odnosu na zaostalost 'naae Hrvatske' u odnosu na 'Zapad'. Koga li je uope briga u kakvom je stanju stvarni ovjek, druatveni pojedinac pretvoren u ne ovje no bie izgubljeno u svijetu u kojem ~ivi, bez obzira radi li se o Hrvatskoj ili pak `vicarskoj, kada nam je na prvom mjestu naravno materijalni status u kojem se apstraktni Hrvat nalazi u odnosu na apstraktnog Slovenca, Srbina ili Njemca? Upravo to je pitanje koje si postavljaju konvencionalni bur~oaski politi ari; pitanje koje svijeni pojedinci usmjereni prema aktivnom stvaranju svog realiteta mogu samo popratiti smjeakom. Kao ato je apstraktna 'politika' u kapitalizmu udaljena od stvarnosti, tako su i ovakve politi ke perspektive neato ato sa stvarnim ~ivotom svakog ovjeka nemaju niata zajedni ko. No ak ni taj totalni nesrazmjer izmeu politi ara, koji predstavljaju stupove oslonce ovog ne ovje nog sistema i kojima autor lanka o kome govorimo bez ikakve sumlje pripada, sa stvarnoau nije toliko ~alostan kao ato je to slu aj s samim njihovim apsurdnim nadanjima. Svi njihovi samozadovoljni zaklju ci kojima sebi pripisuju nadljuske sposobnosi organizacije i provedbe vlasti, kao i usmejeravanja ekonomije, postaju ista lakrdija u istom trenutko kada shvatimo da ne samo da oni takve sposobnosti ne mogu imati, ve i zbog toga ato im ak ni one ne bi pomogle u ostvarenju ciljeva koje si sami postavljaju. Jer na globalnom tr~iatu jedino pravilo je pravilo ja eg, a jedini rezulatat totalna apsurdnost voena kaoti noau 'nevidljive ruke'. 'Politi ari' Hrvatsku, kao i druge dr~ave o kojima autor govori, na pravi put ne izvode zbog toga ato to ne ~ele, ve zbog toga ato to ne mogu. Formalno 'ekonomsko poboljaanje', 'relativno blagostanje' srednjih slojeva o kojem maataju svi bur~oaski 'politi ari', pa tako i autor ovog lanka, mo~e se, ali ni ne mora ostvariti; no bez obzira na to ono ostaje izvan klju nih problema danaanjeg druatva, klju nih problema koji najprije po leima tuku radnike, njihovu okolinu, pa onda i sve lanove druatva. <P> <B> "Do eventualnog demografskog oporavka [Hrvatske] mo~e doi jedino imigracijom s Istoka, ali ne viae Srba i Boanjaka iz susjedstva, a dakako ni malobrojnijih Crnogoraca i Makednonaca, ve jedino Albanaca s Balkana, pa onda isto njaka iz Evrope i Azijata. Jer isklju eno je da e se ovamo doseljavati Talijani, Austrijanci, Nijemci, Maari, esi, pa i drugi Evropljani sa zapada i sjevera, kao ato se u nekim trenucima u proalosti dogaalo!" </B> <P> Ovaj citat koji ste upravo pro itali nije isje ak iz nikakvog neonacisti kog glasila, ve nastavak lanka koji je tema ove kritike. Autor je dakle nakon ato je optimisti no zaklju io da nas za nekih 50tak godina bez ikakve sumlje eka neka vrst 'relativnog blagostanja', odlu io razmotriti i negativne stvari koje nas ekaju u budunosti. Tako je, kao ato vidite, preuzeo ulogu Hrvatskog populiti kog pokreta, i zabrinut za Hrvatsku rasu (koja kao ato je proali hrvatski predsjednik, u slobodno vrijeme loa povijesni ar, virtuozno otkrio potje e od Sunita) ustvrdio da e ponosne Hrvate, lica bijela krvi plave, pregaziti opake horde crnih 'isto njaka i Azijata'! Prije smo, u vrijeme kada su autor lanka i njemu sli ni mogli provoditi svoje sulude zamisli, imali situaciju kada se ista krv hrvatska nije mijeaala s posebno prljavim rasama (samo sa Srbima, Boanjacima isl.) ve se joa, kako autor ponosto isti e, i dodatno oplemenjivala plemenitom krvlju sa 'zapada i sjevera'. No sada je sve gotovo; uskoro e prosje ni Hrvat nali iti jemenskom pastiru. Nadam se da vam je jasno koliko mi se, kao osobi koja se smatra socijalistom, ovakva izjava nekoga tko se socijalistom naziva naprosto gadi. Na svu sreu znam da se radi o starom reformiranom titoistu, dakle staljinistu reformiranom na kvadrat, koji samim time kao i svojim rije im jasno pokazuje koliki ga beskona ni ponor odvaja od revolucije. Iskreno se nadam da e moji unuci nalikovati malim, prekrasnim smeim i crnim jemenskim pastirima i kongoanskim domorodcima, te da e ~ivjeti u druatvenom ovje anstvu u kojem e se izjave poput ove koju kritiziram tretirati kao plodovi bolesnog i poremeenog uma. <P> <B> "Zapravo tzv. domovinski rat je u odreenom smislu bio nastavak rata na tlu Hrvatske, i BiH, iz vremena 1941-1945 godine& "& "Ideologija i politika koje su bile pobjedni ke 1945. pora~ene su 1991." </B> <P> No evo kao ato vidite titoisti se, bez obzira na povremene izlete u rasizam i stalno nastanjivanje u bur~ujskoj politici, ipak neprestano i neumorno vraaju na svoju '45-tu. Da '45-ta je, kao i cijela narodnooslobodila ka borba, stvar koja nije samo pozitivan povijesni dogaaj ve i jedan od najsvjetlijih primjera moderne povijesti. No tu svijetlost o kojoj govorim nisu stvorili staljinisti ki ideolozi ve se radi o tome da je NOB jedinstven povijesni primjer samoorganizacije ljudi, seljaka, protiv klanja i masakritanja tisua civila, protiv faaizma, protiv krvolo nog rata, protiv nacionalne mr~nje i suprostavljanja ovjeka ovjeku. Radi se o jedinstvenom i svjetlom primjeru kojeg ak ni tolike naslage staljinisti ke ideologije i njenih zlodjela nisu mogle ukaljati. No istovremeno se radi o tome da je '45ta godina ostala u povijesti i da se nipoato sama po sebi ne mo~e povezivati sa naaom, trenutnom starnoau. Ona se, kao i svaki drugi povijesni dogaaj (s posebnim naglaskom na one povezane s borbom radni ke klase, ato nam uostalom predstavlja akomulirano iskustvo proletariajta koje je neophodno za bilo kakvu svijesnu revolucionarnu djelatnost), mo~e razmatrati, analizirati, od nje se mo~e u iti, i pokuaati je isoristiti za bolje razumjevanje budunosti; no ona, ponovo naglaaavam kao i svaki drugi dogaaj iz povijesti, sama po sebi ne mo~e biti naaa danaanja stvarnost- bez obzira na to ato danaanja stvarnost nema drugu sebe doli one u proalosti. No autor ovog neslavnog lanka ne samo da to ne shvaa nego nikako se ne mo~e odrei ideoloake navike beskompromisne obrane samoga sebe, i potpuno suludog tuma enja povijesti. On o ito ne shvaa da balkansku klaonicu nisu priredili i stvorili vanjski i unutarnji neprijatelji, etnici i ustaae, koji su nakon 50 godina kona no pobjedili, ve da se radi o tome da je birokratska jednopartijska dikatura svojom kontrarevolucionarnom politikom, guaenjem demokracije i zauzdavanjem radnika stvorila uvjete sveopeg klanja, isto kao ato sami ustaae i etnici koji su se pojavili krajem 80tih nisu pali s neba ve su se regrutirali iz redova doju eraanjih titoisti kih predragih voa i njihovih pobo nika. Ukoliko autor pod pobjedni kom ideologijom koja je pobjedila '45te smatra svoju bonapartisti ku onda je svakako istina da je ta ideologija 1991. stvarno pora~ena; ali ne od strane starih ustaaa i etnika, ve od strane onih koje je sama godinama stvarala. Ona je porazila samu sebe, uzdi~ui se tako na veu razinu i istovremeno u svakom smislu unazaujui interese radnika (i ne samo njih) sa prostora kojima je harala, ali i aire. <P> <B> "Ni jedna jedinica ZNGa, pa onda ni HV nije nosila niti nosi ime nekog partizana, ali su neke nosile imena poznatih ustaakih zlo inaca. U tzv. domovinskom ratu nigdje se nije isticala slika Josipa Broza Tita, ali bogme jest slika Ante Pavelia. U Hrvatskoj vojsci nikad nije zapjevana neka partizanska pjesma, ali ustaake se joa i danas pjevaju." </B> <P> I evo nakon ato je naa autor potegao du~u turu nabrajanja brojki iz 40tih godina (ato je ina e oduvjek jedan od najomiljenijih hobija svih velikih interpretatora povijesti) i pred nas prosuo joa nekoliko bisera na koje se ipak, zbog ograni enosti prostora nisam posebno osvrtao, doaao je do ove slavne izjave. On naime smatra izrazito negativnom injenicu da razularene jedinice nacionalne vojske iji je cilj borba za kapitalisti ku nacionalisti ku dr~avu, kao i klanje drugog i druga ijeg, nisu nosile imena partizana, Titove slike isl. I ponovo u svoj svojoj apurdnosti autor je djelomi no u pravu. Unato  svim pozitivnim stvarima potpuno je jasno da narodno oslobodila ka borba u svom samom trenutku nije imala previae veze s bilo kakvom druatvenom promjenim, a naro ito ne proleterskom revolucijom (ato naravno nije nu~no moralo tako i biti). Isto tako jasno je da je titoisti ka partijska birokracija koja je vladala Jugloslavijom, neprestano bila sklona naglaaavanju i stvaranju nacionalnih antagonizama meu narodima u njenom sastavu. No za ovakvu tvrdnju ona se morala preobraziti u neato sasvim druga ije; ona se morala preobraziti u konvencionalne socijal-aoviniste koji u pravoj maniri onih iz 1914. koji se svrstavaju pod svoje nacionalne zastave i onda svjesno prihvaaju klanje drugova proletera i razbijanje internacionalne solidarnosti. Autorov vapaj za partizanskim elementima u hrvatskoj vojsci mo~da bismo mogli usporediti sa imaginarnim vapajem njema kih socijal-aovinista za znakovljem druge internacionale na pleima kaizerovih vojnika u sukobu sa njihovim francuskim drugovima, tj smrtnim neprijateljima. Njema ki socijal-aovinisti ipak toliko poreeeni nisu bili; ato naravno ne zna i da je autor ovog teksta potpuno zdrav. <P> <B> "Jer partizani i komunisti, koji su predvodili antifaaisti ku borbu 1941-1945 i vodili hrvatsku od 45 do 90 tobo~e su bili anacionalni i nacionalne izdajice." </B> <P> Ova re enica je mo~da i vrhunac apsurdnosti cijelog teksta o kojem govorim. Da, uistinu se na ~alost moram slo~iti sa autorom koji tvrdi da oni "partizani i komunisti" (premda nikako ne mogu doku iti kako netko mo~e biti partizan nakon zavraetka rata, i joa apsurdnije komunist dok ograni ava internacionalne radni ke interese i suzbija revoluciju) nisu bili 'nacionalni izdajice'. Zapravo je jasno da su ti na koje autor misli, takozvani komunisti, bili izrazito nacionalno obojeni. Takvo ato se vrlo ilustrativno mo~e primjetiti iz 'partizanske zakleteve': <P> "<I>Kunem se svevianjim Bogom i svim ato mi je drago, te dajem svoju asnu rije  da u uvijek biti odan tradiciji svojih predaka, da u uvijek ispunjavati povjerenje hrvatskog naroda i da u svojom krvlju braniti svoju domovinu od Njema kih, Talijanskih i Maarskih okupatora, kao i narodnih izdajica. Tako mi Bog pomogao</I>".<BR> (Radio Free Yugoslavia, 13. June 1943.)[navedeno u Tony Cliff, On the Class Nature of the "People's Democracies", 1950] <P> No isto tako upravo je zbog toga jasno da oni nipoato nisu mogli biti komunisti, isto kao ato napsto nisu mogli imati niata s internacionalnom proleterskom druatvenom revolucijom, kojoj cilj nije osloboenje domovine od okupatora, ve samoosloboenje radni ke klase i emancipacije cijelokupnog ovje anstva. Dovoljno je samo baciti letimi an pogled na na in na koji Marx definira komunista u svom Manifestu da bi se vidjelo koliko su ovi "komunisti" bili potpuna suprotnost komunista: <P> "<I>Komunisti nisu neka posebna partija prema drugim radni kim partijama. Oni nemaju nikakve interese odvojene od interesa cjelokupnog proleterijata. Oni ne postavljaju nikakve posebne principe u koje bi htjeli ukalupiti proleterski pokret. Komunisti se razlikuju od ostalih proleterskih partija sam o time ato, s jedne strane, oni u razli itim nacionalnim borbama proletera uti u i sprovode zajedni ke, od nacionalnosti nezavisne interese cjelokupnog proleterijata, a, s druge strane, time ato oni na razli itim stupnjevima razvitka, kroz koje stalno zastupaju interese celokupnog pokreta.</I>" <P> Uglavnom radi se o tome da je potpun jasna nacionalna obojenost takozvanih "komunista", tj. staljinisti ke elite koja je itekako imala zasebne interese odvojene od interesa cjelokupnog proletarijata, i isto tako joa agresivnije neprestano naglaaavala svoju posebnost u odnosu na druge radni ke partije i organizacije, kao i na cijelo druatvo samoprozivajui se 'avangardnom radni ke klase', onima koji znaju kako budui svijet izgleda, kojim putem do njega doi itd. Isto tako je jasno da se upavo ta nacionalna obojednost, povezana s interesima pojedinih nacionalnih birokracija, tijekom vremena, pod utjecajem mnoatva najrazli itijih druatveno-povijesnih okolnosti, pretvorila u nacionalisti ku mr~nju, paljenje kua, kao i klanje tek roene djece. Autor ovog teksta, potpuno izgubljen u svojoj stvarnosti i svome ~ivotu, o ito ne shvaa apsurnost svoje situacije. On sam u najboljem slu aju ~eli zadr~ati uzroke, ali bi se rijeaio njihovih posljedica. I upravo to je onda joa jedna od mnoatva stvari u kojima se jasno vidi da se u potpunosti identificirao s bur~oaskom politikom, tj njezinim reformisti kim, socijal-patriotskim- i samim time najutopisti kijim, krilom. <P> <B> "Nadajmo se meutim da tako ipak nee ostati i na iole du~i rok, pa makar da Hrvatska nee bar u prvoj polovici ovog stoljea uhvatiti korak s razvijenim svijetom." </B> <P> To bi bio kraj ovog neslavnog lanka, na kojem se njegov autor otprilike vraa na po etak nakon ato je opisao puni krug lutajui po svim bespuima kojima se obi no kreu izgubljeni depresivni staljnististi koji se nastoje skrasiti u ugodnom okru~ju bur~oaske politike. Bez obzira na to ato se danas u njenom okru~ju mo~da i ne osjeaju potpuno ugodno, ona je bez ikakve sumlje njihova budunost. Trenutak koji ja zahvaam svojom kritikom samo je jedan dio procesa promjene kojim se zakr~ljali ostaci titoizma (tj. staljinizma) transformiraju u konvencionalnu stranku reformisti ke ljevice- svojevrsne socijal-patriote. Svakako je to no da taj proces ne mo~e trajati dugo, ako zbog ni ega drugoga onda zbog injenice da su se drugi dijelovi starog birokratskog aparata ve odavno potpuno izmjenili i prilagodili novim okolnostima. No upravo zbog toga va~no je shvatiti koliko je potpuno ograni ena uloga ovakvih izoliranih sektaakih organizacija u svijesnoj i radikalnoj samopromjeni druatva, tj. internacionalnoj proleterskoj revoluciji. Hrvatska ljevica samim imenom otkriva svoju prirodu; ako ne trenutnu onda definitivno buduu. Budue ovje anstvo takve fragmente proalih vremena teako e htjeti uzimati u obzir. <P><BR> <div align=center> <font face="Arial" size=1 color="#000000">[ <a href="hrv-lev.htm#vrh" target="toc">na po etak</a> | <a href="../toc.htm#vrh" target="toc">sadr~aj</a> | o autoru | <a href="mailto:proleter@email.com">kontakt</a> ]<br> <hr width=95%> <font face="Arial" size=1 color="#000000"><b>POBUNJENI UM web magazin</B> <font color="#BB0000">(<a href="http://www.pobunjeni-um.tk">www.pobunjeni-um.tk</a>)<font color="#000000">, kontakt: <a href="mailto:proleter@email.com">proleter@email.com</a><br> <font face="Arial" size=1 color="#777777">Svako koriaenje, kopiranje i distribuiranje materijala je dozvoljeno, izuzev u komercijalne svrhe. Molimo vas da sa uvate oznaku izvora sa koga je materijal preuzet.</font></center> </div> </td> <td width=7></td> </table> </BODY> </HTML>